Osamdeset mu je godina tek...

Kao i svake godine, i ovaj je put svoj glas slavodobitnicima dalo oko 5500 članova Alademije: svečanost iz Kodak Theatra u Los Angelesu na malim ekranima prati kao i uvijek cijeli svijet (navodno oko 800 milijuna gledatelja u prijenosu uživo)...no, organizatori Oscara ove 2008. godine gotovo do u posljednji tren nisu znali hoće li se svečanost dodjele pozlaćenih kipića uopće održati. Mjesecima je Ameriku potresao štrajk scenarista i autora, a zbog štrajka je bila otkazana i glamurozna svečanost dodjele Zlatnih globusa. No, producenti i autori su se ipak na koncu dogovorili: autorima će ubuduće pripasti dio zarade od prodaje DVD-a, odnosno od prodaje prava na reemitiranje filmova i serija. Koliko je strah organizatora bio velik potvrđuje i činjenica da svečanost dodjele Oscara, najglamuroznije fešte filmskog svijeta, u svojoj dugoj povijesti nikada nije bila otkazana.

Akademija gradi "most" sa svojim korijenima Ovogodišnji Oscar za svoj 80. jubilej "gradi" most sa svojim počecima: “Academy of Motion, Pictures, Arts and Science”, koja i dodjeljuje Oscare utemeljena je u vrijeme velike krize u SAD-u. U 20-im godinama prošlog stoljeća je formiranje sindikata dovelo do toga da na jednoj strani tadašnji vlasnici velikih producentskih studija višu nisu mogli sebi isplaćivati rekordne zarade, a svojim radnicima isplaćivati mizerne plaće. Povijest Oscara je povijest uspona i padova američke filmske industrije. To je fascinantna povijest. Sve je počelo krajem 20-ih godina. Američko je kino bilo tada u krizi. Šef studija MGM, Louis B. Mayer s prijateljima se odlučuje na utemeljenje Akademije. Ona bi trebala poticati filmsku umjetnost, zastupati interese filmskih stvaralaca i pružati im pomoć. 11. siječnja 1927. osniva se “Academy of Motion, Pictures Arts and Sciences”. Njezini prvi članovi su tadašnje filmske veličine poput Douglasa Fairbanksa, Mary Pickford i Warnera Brothersa.

Oscar na početku nije bio relevantan

Na samom početku je ideja o dodjeli odlikovanja za izvanredna filmska dostignuća bila manje važna. U statutu kojim su definirani zadaci i smisao postojanje Akademije, nagrade se spominju samo u jednoj sporednoj rečenici. No, samo dvije godine kasnije, 1929. Akademija je prvi put podijelila svoje nagrade: to je bila statua zlatnog viteza koji stoji na filmskoj vrpci. Problem je bio samo da ta nagrada nije nikoga zanimala. Pobjednici su se znali unaprijed a kipići su se dijelili za vrijeme večere u malom društvu.

1930. ceremonija podjele Oscara je prvi put prenošena na radiju, zanimanje javnosti je počelo rasti. Konačni proboj u svijest javnosti je Akademiji pošao za rukom 1941. godine, kada je odlučeno da se imena dobitnika nagrade objave tek za vrijeme svečanosti dodjele Oscara. Odluku o slavodobitnicima su počeli donositi svi članovi Akademije s pravom glasa, a ne samo uski krug filmskih stvaralaca. Oscar tako iz godine u godinu postaje sve značajniji. 1953. svečanost prvi put prenosi televizija. Oscar postaje veliki show. No, to je bio i ostao show skandala i razočaranja. Orson Welles nikada nije dobio Oscara za režiju, iako je, po mišljenju brojnih kritičara, 1940. napravio najbolji film u povijesti ("Citizen Kane"). Tek 1975. Wellesu je uručen Oscar za životno djelo. Slaba utjeha za režisera.

Hitchcock i Welles - "tragičari" Oscara

Sličnu je sudbinu doživio i Alfred Hitchcock. On je šest puta bio nominiran za Oscara i nikada nije osvojio zlatni kipić. Charlie Chaplin je dobio dva počasna Oscara i jednoga za najbolju glazbu. Ali nikada u kategoriji "najbolja režija" ili "najbolji glumac". Jane Fonda je 1971. pobijedila u kategoriji "najbolja glumica", ali nije dobila pozivnicu na svečanost dodjele Oscara. Organizatori su se bojali da bi ona tamo mogla održati govor protiv američkog rata u Vijetnamu. Woody Allen je tri puta osvojio najznačajniju filmsku nagradu u svijetu, ali nikada je nije osobno preuzeo. On je jednostavno ignorirao svečanu večer.

U red najuspješnijih filmova svih vremena spadaju "Prohujalo s vihorom" s deset Oscara te "Ben Hur" , "Titanic" i "Gospodar prstenova" s po jedanaest odlikovanja. Kathrine Hepburn je četiri puta bila najbolja glumica i rekorderka je po broju osvojenih Oscara. Najviše je put bio nominiran Jack Nicholson: 12 puta se našao na listi kandidata za najboljeg glumca godine, a kući je ponio "samo" tri Oscara.

Mooreova provokacija 2003.

U povijest je ušao u Michael Moore. On je 2003. godine za svoj "Bowling for Columbine" dobio Oscara za najbolji dokumentarni film. Tijekom svečane dodjele nagrada Moore je žestoko napao američkog predsjednika Georga Busha: "Živimo u vremenima u kojima nas jedan čovjek s krivim razlozima šalje u rat u Iraku. Mi smo protiv tog rata! Sramite se gospodine Bush! Sramite se!" Nakon tog "izgreda" svečanost dodjele Oscara više se ne prenosi uživo, već sa "zaostatkom" od 10 sekundi.