Otrov, najboljega godišta

Vijest koju je objavila udruga "Pesticides Action Network Europe" je doista katastrofalna. Ispitali su 40 boca vina samo jednog godišta, 2002. - i u baš svima su pronašli zabrinjavajuću količinu pesticida. Negdje samo četiri vrste otrova protiv nametnika, negdje ih je bilo i deset. Doduše, nisu bila ispitana samo vina iz Francuske, ali među onima koja jesu, ima ih i iz najboljih krajeva pokrajina Bourdeaux ili Burgunde. Štoviše: tu su i tri Grands Crus po 200 € za bocu, koje je ipak neprimjereno opisati kao vina "zaokruženog volumena" "voćnih i zemljanih tonova" s "harmoničnim zalazom" i diskretnim okusom karbendazima, azoksistrobina i procimidona.

1000 puta više otrova nego u vodi iz slavine

Jer to su glavni sastojci pesticida i udruga je utvrdila kako ima vina u kojima je količina tih otrova i tisuću puta veća nego što je dopušteno za običnu vodu iz slavine. Da su to otrovi - nema niti najmanje dvojbe. Smjernice Europske unije za neke utvrđuju kako izazivaju rak, za druge je još gore - da su mutageni. To znači da mogu promijeniti ljudski nasljedni kod - dakle baš kao kod radijacije.

Vinari su, dakako, zaprepašteni nalazima. Preko državne udruge Viniflohr koja okuplja nasadnike kako vina, tako i cvijeća ili voća, optužuju udrugu kako uznemirava javnost i kako su to uobičajene mjere kako bi se povećala gospodarska učinkovitost uzgoja. Kemijski spojevi koji su pronađeni u vinima dopušteni su u proizvodnji, a količine o kojima je riječ "daleko su ispod dopuštenih maksimalnih vrijednosti za grožđe".

Propisa jednostavno - nema!

S tim se slažu i u francuskoj udruzi "Poštovanje i prava za buduće generacije" koja je također sudjelovala u istraživanju. Jer, velika Europa, koja propisuje baš sve, od dimenzija poželjnih krastavaca i zakrivljenosti banana pa do količine ispušnih plinova automobila koji će se proizvoditi tek za deset godina, propisa o otrovima u vinima jednostavno - nema! Nema ih čak niti u Francuskoj. Tek nakon ovog otkrića su se i u Bruxellesu sjetili da bi mogli napisati odgovarajuće propise - iako se iz nevladinih udruga čuju i optužbe kako nipošto nije slučajno da Europa takvih propisa nema. Osobito veliki plantažeri - i iz Francuske, ali i Italije, Španjolske ili Njemačke, ne osjećaju osobitu potrebu da im netko gleda u prste.

I vinari dobro znaju što rade

Ali, sada će opet stradati mali plantažeri. Oni se rado prikazuju kao ljudi koji žive od prirode i za nju, a sada ispadaju nešto kao Frankensteini poljoprivrede. Njihov odgovor je mješavina rezignacije i patetike: "Meni čaša mojeg vina još nikada nije naškodila", a crven nos najčešće svjedoči kako je problemu svakako prilazio i duboko i opsežno. Odgovor udruga na takve tvrdnje je brutalan: javna je tajna kako su vinogradi na samo 3% obradive površine u Francuskoj, ali vinogradari marljivo kupuju 20% pesticida koji se uopće pojavi na tržištu. Otrovi su toliko žestoki da se izdanci na trsu moraju zaštiti plastičnim vrećicama da i oni ne izgore kada se zaprašuje. A kada smo već kod zaprašivanja: ako se i u glasovitim francuskim vinorodnim predjelima vide traktori iza kojih se vije dim kemikalija oštrog mirisa - i ako te smjese doista nisu opasne, zašto onda sami vinari voze te traktore u gumenim odijelima, kao da je netom izbio atomski rat?(Der Spiegel, aš)