Pandemija: smrtonosni udarac pješačkim zonama?

Subota ujutro u centru Kölna. Stotine ljudi prolaze pored katedrale u pješačku zonu. Jedni nose maske, drugi ližu sladoled. Jedan par zastaje pred izlogom u kojem su izloženi bikiniji i kupaće gaće u jarkim bojama. Neko vrijeme oklijevaju, potom idu dalje.

„Malo prije smo htjeli ući u jednu trgovinu, pa smo ipak predomislili", kaže Susen, koja je doputovala u Köln na kraći odmor. Obavezno nošenje maske čini šoping napornim. Radije će uživati u gradskoj vrevi na ulici nakon tjedana izolacije.

„Da, grad je pun, masa ljudi je na ulici", kaže trgovac voćem Sven Liebe. Njegov štand je na uglu dviju najposjećenijih ulica u Kölnu – Hohe Straße i Schildergasse. Banane, lubenice i breskve su nagomilane na štandu, a Sven Liebe se dosađuje prekriženih ruku: „Ljudi ne žele kupovati. Samo prošetati."

I stvarno pada u oči da tek poneko od prolaznika nosi neku vrećicu sa sobom. Sven i njegova majka Petra zbog svega toga dva puta razmisle prije nego što postave štand u pješačkoj zoni: „Kupim robu za 500 eura, a idem kući sa sto eura. Bolje onda da ostanem kod kuće. Što će mi ljudi koji samo gledaju robu?"

Korona ugrožava prvo male radnje

Menadžer Trgovačkog saveza Njemačke Steffan Genth kaže da se mnogi trgovci širom zemlje nalaze pred egzistencijalnim problemima: „Još uvijek manje ljudi zalazi u trgovine u odnosu na vrijeme prije korone. Na mnogim mjestima promet ne doseže dovoljnu razinu."

Preko trećine njemačkih trgovaca robom koja ne spada u prehrambenu, zabrinuti su za egzistenciju zbog smanjenog prometa. A četiri od pet trgovaca su pesimisti i smatraju da će branšu zahvatiti val stečajeva. Genth upozorava da središta gradova umiru bez trgovine.

Uzduž glavnih ulica u pješačkoj zoni Kölna smjestile su se prodavaonice velikih međunarodnih lanaca. Ali u sporednim ulicama još postoje mali butici, cvjećare i prodavnice bižuterije. U njima ćaskanje s vlasnicima spada u ritual kupovine. A njima ovih dana mnogo toga leži na duši.

Hans Georg Reifenrath posjeduje trgovinu sa sitnicama koje ljudi kupuju kao poklone. Kaže da je upravo napravio polugodišnju poslovnu bilancu: „U osnovi, to je smrtna presuda. Ne može se nadoknaditi šestomjesečni gubitak."

On je, naravno, zatražio pomoć od države, namijenjenu malim poduzetnicima. „To je bilo dovoljno da platim najamninu za lokal", kaže on i dodaje da manje radnje imaju mnogo značajnije probleme izazvane pandemijskom krizom od velikih prodajnih lanaca, jer nemaju rezervna sredstva i prodaju putem interneta.

Reifenrath smatra da bi država morala pomoći još više, prema francuskom uzoru. U susjednoj zemlji mali i srednji poduzetnici u financijskim problemima trenutno ne plaćaju ni najamninu niti komunalne usluge pa ni struju.

Kako će nam izgledati gradovi?

Čak i kada kriza bude prevladana, brojni trgovci će imati problema sastaviti kraj s krajem: „Povećanje obima trgovine putem interneta neće se zaustaviti i vratiti na raniju razinu, pa će nedostajati promet u središtu grada", kaže istraživač gradskih trendova Thomas Krüger za njemački javni servis ARD.

„Doživjet ćemo u narednih nekoliko mjeseci da će se dosta radnji zatvoriti", prognozira on. Ali to nije sve. „I u oblasti iznajmljivanja uredskog prostora predstoje nam fundamentalne promjene", kaže Krüger. „Radne strukture u uredskim pozivima, koji sačinjavaju čak 70 posto radnih mjesta u većim gradovima, promijenit će se bitno i zbog krize i zbog rada od kuće".

Kako će izgledati njemački gradovi za deset godina? Prazne prostorije u prizemlju, a iznad njih napušteni uredi? To ne mora biti tako.

„Kada padnu cijene za iznajmljivanje prostorija, onda priliku dobivaju i poslovni modeli koji nisu tako jaki kao veliki prodajni lanci – recimo, fuzijski koncepti s gastronomijom, umjetnošću, prodajom i uredima. Sve to se može na vrlo zanimljiv način dovesti na jedan prostor", kaže Thomas Krüger.

On smatra da kriza krije i priliku da se dođe do veće urbane raznolikosti: „Za to su potrebni vlasnici poslovnih prostora koji bi se upustiti u to kao i poduzetnici koji bi se odvažili na takav korak."