Papa u najstarijoj republici na svijetu
19. lipnja 2011
San Marino, kojeg Papa posjećuje ove nedjelje, najnepoznatija je među europskim "patuljastim" zemljama: Monaco se kupa u glamuru kneževske obitelji Grimaldi, Liechtenstein je pojam za poreznu oazu, Andori je svojom istoimenom dramom šivcarski pisac Max Frisch podigao literarni spomenik, luksemburški premijer Jean-Claude Juncker je šef euro-zone, a Vatikan ima Papu. A što ima San Marino?
Najstarija postojeća republika na svijetu
Osim kad sudjeluje na Natjecanju za pjesmu Eurovizije te na kvalifikacijama za Europsko nogometno prvenstvo, za ovu se minijaturnu državu, u potpunosti okruženu Italijom, gotovo i ne čuje. Da je ova zemlja, smještena nedaleko talijanskog grada Riminija, najstarija postojeća republika na svijetu, malo je poznato.
Ova državica ima devet općina i jedva 29.000 stanovnika. U najvećoj od njih Serravalleu, koji broji 10.000 ljudi, Benedikt XVI. će započeti svoj posjet Diocezi San Marino-Monteveltro. Na Olimpijskom stadionu bit će održana misa, a potom će se Papa uputiti u podnožje gore Titano u općinu Borgo Maggiore, gdje će ručati s predstavnicima biskupije te se sastati s članovima međunarodne zaklade "Ivan Pavao II.".
Kasnije poslije podne, u zgradi Vlade, slijede službeni susreti s "Capitani Reggenti", dvojicom poglavara San Marina. Oba političara izabrana su na ovaj položaj na šest mjeseci, zajednički vladaju državom, i takva tradicija u San Marinu vlada od 1243. Bira ih "Veliko i opće vijeće", koje od 1352. predstavlja parlament Republike. U Parlamentu sjedi 60 zastupnika izabranih na pet godina. Od tog broja, sve do 1906. po 20 njih je moralo predstavljati seljake, građane odnosno plemstvo. 1600. godine donešen Ustav još je i danas, uz tek neznatne izmjene, na snazi.
Marin Rabljanin
Kao datum utemeljenja San Marina smatra se 3. rujna 301. Utemeljio ga je Marin Rabljanin, klesar rođen na Loparu na otoku Rabu. Njega je put doveo do Riminija iz kojeg je kao kršćanin morao pobjeći pred rimskim progonom. Utočište je našao na 25 km udaljenom brdu Monte Titano kamo su ga slijedili i ostali kršćani. Nakon Proglasa o toleranciji rimskog cara Galerija 311. godine, proglašen je diakonom a na poklon je dobio brdo na koje se bio sklonio.
Nakon Marinove smrti, niti biskupi niti kneževi iz susjedstva nisu uspjeli San Marinu nametnuti vlast. Zbog njihova odbijanja da prihavate biskupske poreze i namete, Crkva je stanovnike San Marina u 13. i 14. stoljeću ekskomunicirala.
No Papa Pio II. (1458-1464) potvrdio je teritorij San Marina, koji od tada do danas ostao nepromijenjen - na čitavih 40,57 kvadratnih kilometara! 1797. stanovnici ove državice su odbili Napoleonovu ponudu da im podari više zemlje i tako omogući pristup moru jer nisu željeli izazivati ljutnju svojih susjeda.
Biskupija San Marino zauzima i neka talijanska područja. Sjedište biskupa nalazi se u gradiću Pennabilli gdje će se Papa navečer sastati s mladeži. Biskupija se ubraja u Talijansku biskupsku konferenciju. Ovo će, nakon 1506, 1530. i 1982. godine, biti četvrti posjet jednog pape San Marinu.
Autor: sk (KNA)
Odg. ur.: A. Šubić