Peru: narod brani predsjednika

Prošle subote je prijelazni predsjednik Perua Manuel Merino na televiziji najavio ostavku. Time je reagirao na prosvjede zbog smjenjivanja njegovog prethodnika Martina Vizcarre kao i na zahtjeve parlamenta na kriznoj sjednici u nedjelju da odstupi s dužnosti.

Prema predsjedniku Kongresa Luisu Valdezu situacija u zemlji je „neodrživa". Na prosvjedima je došlo do sukoba. Više od stotinu demonstranata je ranjeno, a policija je ubila dvojicu mladića u dobi od 22 i 24 godine.

Vargas Llosa zahtijeva kraj represije

Za riječ se javio i peruanski književni nobelovac Mario Vargas Llosa: „Apsurdno je i glupo. Dva mladića su mirno demonstrirali i policija ih nije imala pravo ubiti", izjavio je za španjolsku novinsku agenciju efe. „Ta represija mora prestati", dodao je Vargas Llosa.

Manuel Merino, bivši predsjednik peruanskog Kongresa, preuzeo je dužnost predsjednika države dan poslije smjenjivanja predsjednika Martina Vizcarre 9. studenoga zbog „trajne moralne nepodobnosti". Vizcarra je optužen da je u vrijeme kada je bio guverner na jugoistoku zemlje od 2011. do 2014. primio mito od jedne građevinske tvrtke.

Popularan u narodu, neomiljen u parlamentu

Ali za razliku od raspoloženja koje vlada u Kongresu, Vizcarra je izuzetno popularan u narodu. Posljednje ankete pokazuju da ga podržava oko 60 posto građana, a peruanski parlament ima samo 15 posto podrške.

Poslije smjene predsjednika u zemlji se razvila polemika o tome je li ta smjena bila zakonita. Kritičari predbacuju Kongresu zloupotrebu vlasti i govore o državnom udaru. Politički analitičar Alfonso Gurmendi s Pacifičkog sveučilišta u Limi kaže za DW: „Postoje sumnje u Vizcarrovu krivnju, ljudi koji su izašli na ulice žele da se to riješi sudskim putem." On dodaje da peruanski Ustav nalaže pokretanje sudskog postupka na kraju mandata, pa ljudi zato odbijaju Merina kao predsjednika.

Za politologa Fernanda Tuestu s peruanskog Katoličkog sveučilišta smjena Vizcarrea „sasvim jasno nije u skladu s Ustavom". On objašnjava kako nije moguće objektivno dokazati „moralnu nepodobnost". „S ovakvim glasanjem u Parlamentu 20 godina peruanske demokracije je bačeno u kantu za smeće."

„Problematični presedan"

Prema članku 113. peruanskog Ustava, dužnost predsjednika države može ostati neupražnjena samo kada predsjednik umre, podnese ostavku svojom voljom, neovlašteno napusti zemlju i ne vrati se u propisanom roku ili kada Kongres kod njega utvrdi „trajnu moralnu nepodobnost".

Sljedeći razlog za smjenu predsjednika države bila bi kaznena djela koja nisu pokrivena predsjedničkim imunitetom i precizirana su u članku 117. Predsjednik za vrijeme svog mandata može biti sudski gonjen samo za pet stvari: veleizdaju, sprečavanje izbora, raspuštanje parlamenta ili sprečavanje njegovog okupljanja te onemogućavanje rada izbornih organa.

 Novinarka i stručnjakinja za ustavno pravo Rosa Maria Palacios smatra da je Kongres stvorio „problematični presedan": „Navodna kaznena djela Vizcarre ne smiju se istraživati za vrijeme njegovog mandata. Smjena je zamaskirani državni udar", kaže ona. Politički analitičar Alonso Gurmendi se slaže s njom: „Ako od sada parlament dvotrećinski odlučuje o tome kada predsjednik djeluje nemoralno, onda je članak 117. suvišan." On također dodaje: „Naime, nigdje nije definirano što je nemoralno za Kongres."

Posljednja riječ

Na kraju će odlučiti peruanski Ustavni sud koji 18. studenoga odlučuje o Vizcarreovoj žalbi. Stručnjaci se nadaju da će suci parlamentarcima pokazati gdje su granice upotrebe pojma „trajna moralna nepodobnost" kod smjenjivanja šefa države.