Peruanska olimpijska bajka

Ornella Oettl-Reyes morala je odgovoriti na brojna pitanja dok je nakon utrke u veleslalomu koju je završila na 57. mjestu prolazila pokraj novinara. Oni je, naravno, nisu pitali očekuje li da ima šanse osvojiti koju medalju i kakvom rezultatu se nada na idućem nastupu u slalomu. Svi su željeli prije svega znati kako je kao Njemica sa svojom obitelji došla na ideju da osnuje Peruanski skijaški savez. A onda im Ornella, rođena u Münchenu, priča svoju neobičnu olimpijsku priču - na njemačkom, engleskom, a tu i tamo i na španjolskom. Ova tri jezika ona naime govori tečno, jer je njezina majka Peruanka. "Moja mama je uvijek govorila kako želi da nastupim za Peru i predstavljam domovinu svoje majke." A mama je vrlo poduzetna gospođa: s puno energije i strpljenja uhvatila se u koštac s brojnim birokratskim preprekama u svojoj latinskoameričkoj domovini i osnovala Peruanski skijaški savez - sa svojom djecom, danas 22-godišnjom kćerkom Ornellom i dvije godine mlađim sinom Manfredom, kao jedinim sportašima. Ornella i Manfred su 2009. godine uzeli peruansko državljanstvo - u Njemačkoj ne bi imali nikakve šanse ući u olimpijski tim, iako skijaju od treće godine života.

Većina Peruanaca nije nikada vidjela skije

Radilo se o eksperimentu koji je zapravo bio osuđen na propast. U Peruu doduše ima područja u Andama na kojima se može skijati, ali ona nemaju gotovo nikakvu turističku infrastrukturu i pogodnija su za freeridere. Većina Peruanaca nikada u svom životu nije vidjela skije. "Zimski sportovi su tamo potpuno nepoznati i mi to želimo promijeniti", priča Ornella. Prvo su trebali svladati brojne birokratske prepreke, a onda su se i sportskim rezultatima morali kvalificirati za Olimpijadu. Avantura je počela prije četiri godine u Vancouveru. Dozvola za nastup je stigla kratko prije početka igara. I tako su brat i sestra iz Münchena postali prvi sportaši u povijesti koji su za Peru nastupili na Zimskim olimpijskim igrama. U međuvremenu im se pridružio i jedan natjecatelj u skijaškom trčanju.

"I prije Sočija je bilo tijesno, bilo je nekoliko organizacijskih problema s akreditacijom", kaže Ornella koju trenira njezin dečko. I on sam je bio sportaš i sin je liječnika njemačke biatlonske reprezentacije Klaus-Jürgena Marquardta. "To kod nas može samo tako funkcionirati, s kontaktima koje imamo i s puno podrške naših roditelja", sa smiješkom priča Ornella. Otac preparira skije - profesionalca za to si peruanski skijaški olimpijski tim ne može priuštiti. Mama se bavi administrativnim poslovima - telefonira, šalje prijave, održava kontakte s Peruom. I djeca su im zahvalna za to. "Moji roditelji su tako fenomenalni, super je to što nam žele ovo omogućiti i što za to jako puno rade."

Najvažnije je završiti utrku

"Egzotični Olimpijci" koji brane boje Perua u Sočiju, srećom, u međuvremenu su našli sponzore barem za materijal. To, kažu, nije bio problem jer ih je samo dvoje, ali novac od sponzora ne dobivaju. Bio im je, doduše, plaćen put za Soči, ali ne i ostatku obitelji. Mama i tata su sami morali financirati svoje karte. Ali i to je bilo moguće "jer mama radi za jednu veliku zrakoplovnu kompaniju".

Sada se brat i sestra Oettl-Reyes nadaju da će dobiti malo više medijske pozornosti i podrške. Sportski gledano bi se još puno moglo i moralo napraviti. Nakon prvog nastupa u veleslalomu je Ornella bila malo razočarana: "Bila sam sretna da sam stigla do cilja. Nisam htjela ispasti iz utrke i to mi je uspjelo." Prije četiri godine u Vancouveru je ispala iz obje utrke. Njezin brat je prije četiri godine stigao na cilj kao 67., ovoga puta u Sočiju kao 70. - ali ne i posljednji. Ornella često stane pokraj piste i promatra ostale natjecateljice. Divi se tako Vanessi Mae koja je, doduše, bila zadnja, ali je ostvarila svoj san. U Sočiju će brat i sestra Oettl-Reyes nastupiti u slalomu, a nadaju se da će za četiri godine u Pyeongchangu sve biti bolje jer će se moći mirnije pripremati. Možda će do tada doista nešto porasti i popularnost zimskih sportova u Peruu i olimpijski tim te zemlje dobiti još kojeg člana.