Scorpions Abschied

Priča je počela davne 1965., kad je Rudolf Schenkel iznenada zastao ispred izloga glazbene trgovine. Na plakatu koji je najavljivao skorašnji rock koncert spazio je svoje ime. Ova vizija proganjala ga je sve dok svoj san nije pretvorio u stvarnost.

Sa škvadrom iz Hannovera osnovao je „Scorpionse“, te je bend 1971. snimio svoj prvi album pod nazivom „Taken by Force“. No Njemačka se tada nije doimala pretjerano zainteresiranom za rock zvukove, tako da su glazbenici odlučili (p)okušati vani. S par kovčega, gitarom i nepokolebljivim duhom otisnuli su se preko oceana.

Njemačka? Ma, pravac Amerika!

Amerikanci su se oduševili ovim njemačkim rock sastavom, do te mjere da su menadžeri savjetovali već etabliranim glazbenicima poput Jon Bon Jovija da posjećuju nastupe Scorpionsa kako bi od njih učili. Jak zvuk, karizma i dobar scenski nastup ključ su uspjeha ovih raspjevanih njemačkih dugokosaca. Imidž dakako igra bitnu ulogu u cijeloj priči. Natapirana kosa, ultra-uske kožne hlače, kaubojske čizme. Glavno je bilo izići na pozornicu, otpjevati svoje stvari i pokazati svijetu tko je gazda.

No Scorpionsi su pobrali i loše kritike. I to ravno iz svoje domovine. „Loš engleski, neukusni nastupi i loši tekstovi“- tako su njemački mediji opisali Scorpionse. No onda su dečki jednog dana iznenada sletjeli u privatnome avionu i to kao već afirmirane svjetske zvijezde. Atmosfera se lagano počela mijenjati. Do tada je bend prodao već 100 milijuna albuma i održao oko 5000 koncerata u 80 zemalja.

Wind of Change

Ovo je priča o grupici prijatelja koji su uvijek slijedili svoj put. Uz marljivost i trud vjerni suputnik bila im je i sreća. Imali su naime prave ideje u pravom trenutku.

U osamdesetima već su očarali i Ameriku i Aziju. 1988 odvažili su se Scorpionsi na putovanje koje samo hrabri odabiru - uputili su se u Sovjetski Savez. „Naši roditelji išli su tamo s tenkovima, mi idemo s gitarama“, komentirao je pjevač Klaus Meine.

U tadašnjemu Leningradu bend je svirao pred publikom od 300.000 ljudi. KGB im je stalno bio za petama, no njihovi vjerni obožavatelji motivirali su ih da uspješno privedu turneju kraju. Nekakav vjetar promjene njihao je tijela optimističnih fanova.

Tako je inspirirana ruskim „vjetrovima“ nastala balada „Wind of Change“. Ova pjesma govori o sumornoj atmosferi hladnog rata. Uvodni dio pjesme postao je simbol tadašnjih burnih vremena. „Wind of Change“ pojavila se, mnogi kažu, u pravo vrijeme. Baš u periodu pada Berlinskog zida, te je ubrzo postala neslužbena himna ponovnog ujedinjenja Njemačke.

Mediji ih nisu voljeli

Njemački mediji nikako nisu simpatizirali raspjevano društvo iz Hannovera. Iako se utjecaj benda ne može poreći, često i s užitkom su kritizirani zbog seksizma i anarhije koje navodno propagiraju. No pjevač Klaus Meine i gitarist Rudolf Schenker raznim ekscesima dodatno su olakšali posao medijima. Njihova glazba iz devedesetih polako je gubila stari šarm tako da su Scorpionsi postali predmetom raznih zlonamjernih viceva. No unatoč bizarnim intervjuima i neugodnim situacijama s novinarima, punili su Scorpionsi i dalje najpoznatije svjetske stadione. Samo su njemačke dvorane bile prazne.

Treba znati stati kad je najbolje

Onda je 2006. došlo do preokreta. U Wackenu, gdje se održava najveći svjetski festival metal glazbe, pokazali su ovi razigrani pedesetogodišnjaci da još mogu pokrenuti publiku. 2007. te 2010. izdana su dva albuma „Humanity – Hour 1“ i „Sting in the Tail“ koja su zaslužna za uzavrelu atmosferu na koncertima diljem svijeta. No sad je ekipa odlučila poslušati stari savjet struke i povući se iz show biznisa, dok im još uvijek dobro ide.

90 minuta bez cenzure

Trenutno su ovi neumorni rokeri na svojoj oproštajnoj svjetskoj turneji „Get your Sting and Blackout“. Od nedavno ih prati i redateljica Katja von Garnier koja za Deutsche Welle snima dokumentarni film o ovoj nezaboravnoj glazbenoj petorci.

„Big City Nights- Der Scorpions Film“ službeni je naziv filma. Snimanje je počelo u veljači 2011. i trajati će do 2012. Prve postaje bile su Tajland, Rusija, Engleska i Belgija, a sad su u planu Njemačka, Grčka i Južna Amerika.

Deutsche Welle nudi svim obožavateljima mnoštvo arhiviranih materijala, koji na neki način ponovno oživljavaju stare uspomene i podsjećaju na neke prošle dane. A nema boljeg vremenoplova od dobre stare glazbe uz koju se odraslo.

Autor: Uli Jose Anders/ Lea Talijančić

Od. ured. A. Legović