Piramide, sfinge, Nil i – bombe

1990. – U napadu na turistički autobus poginulo je devetoro Izraelaca te dvoje Egipćana.

1993. – Ispred piramida u Gizi napadnut je autobus s turistima. Na sreću nema mrtvih, ali je nekoliko ljudi ranjeno.

1994. – U pucnjavi u turističkom naselju Hurghadi živote je izgubilo četvoro ljudi.

1996. – U paljbi na hotel «Europu» u Kairu smrtno je stradalo 18 grčkih gostiju.

1997. – 58 mrtvih, od toga 36 Švicaraca i četvoro Nijemca, gorka je bilanca napada pripadnika islamističke organizacije Gamaa islamija na skupinu turista u Luxoru. Prethodno se na meti atentatora usred Kaira našao turistički autobus. Ovoga su puta žrtve egipatski vozač i devetoro Nijemaca.

2004. i 2005. – Boravak u ljetovalištima Tabi i Šarm el-Šeihu odnosno posjet bazaru u Kairu životom je platilo ukupno 37 osoba, uglavnom Izraelaca. Više od 120 ljudi je ranjeno.

Zasad nije poznato tko se krije iza najnovijih bombaških napada u Dahabu. Vlasti pretpostavljaju da bi počinitelji mogli biti iz kruga beduina sa sinajskog poluotoka. Odnos ponosnih stanovnika pustinje s Vladom u Kairu godinama je već napet zbog osjećaja zapuštenosti i degradacije u građane druge klase. No, voditelj centra za istraživanje arapskog svijeta sa Sveučilišta u Mainzu Günter Meyer u igri vidi i druge čimbenike: «Osobe iz pozadine napada valja tražiti na sjeveru Sinaja. Tamo je, očigledno, došlo do koalicije beduinskih plemena, ćelija al Qaide i pojedinih Palestinaca, bivših krijumčara. Ondje je zacijelo polazište atentata u Tabi, Šarm el-Šeihu i Dahabu. Beduini s juga poluotoka sigurno nisu umiješani u ove događaje. Oni snažno profitiraju od turizma. Za njih posljedice tih krvoprolića predstavljaju gospodarsku katastrofu.»