Pljačke u albanskim crkvama

Freske u jednoj maloj pravoslavnoj crkvi kod Elbasana u središnjoj Albaniji uništene su noževima i sjekirama. Oni koji su ih uništili željeli su ih zapravo samo odstraniti od zidova i odnijeti. To međutim nije bio niti prvi a niti jedini slučaj ovakve krađe umjetničkih djela u Albaniji. U veljači su primjerice kriminalci na jednako brutalan način se pokušali domoći freski u crkvi na jugu zemlje, u Himari. Većina radova koji očito magično privlače razne lopove, napravio je u 16. stoljeću slikar Onufri, jedan od najpoznatijih slikara ikona u srednjevjekovnoj umjetnosti Albanije. 

Nitko od lopova do sada nije uhićen 

“Već 20 godina su pravoslavne crkve na jugu Albanije redovito pljačkane. Odnesene nisu samo ikone već i drugi sakralni objekti koji imaju povijesnu vrijednost. Godine 1990. je u Albaniji popisano oko 12.000 ikona. No, danas više nitko ne može sa sigurnošću reći koliko ih je još ostalo”, kaže profesor arheologije i restaurator, Gjergj Frasheri. Prema njegovom mišljenju, vlada čini premalo kako bi zaštitila kulturnu baštinu, te dodaje kako do sada nije jedan kriminalac koji je odnio ili uništio ikone nije uhićen pa tako ni kažnjen.

No, to nije sve. Kako navodi Gentian Stratoberdha, arhitekt i direktor Ureda za zaštitu kulturne baštine u pravoslavnim crkvama Albanije, posljednjih godina sve se češće organiziraju razne izložbe na kojima su izložene upravo freske. No, njihovo porijeklo najčešće ostaje tajna. “Htijeli mi to znati ili ne, očito postoji jedno veliko crno tržište na kojem su ikone itekako tražene”, kaže on.

Prvi prosvjedi za zaštitu kulturnog dobra

Najveći broj ikona koje se mogu vidjeti na spomenutim izložbama potječu najvjerojatnije iz ravnice Myzeqe u središtu Albanije. Ovdje su srednjevjekovni umjetnici svoje crkve posebno bogato oslikavali i ukrašavali. „Tamo je opljačkano barem 13 crkvi. Te crkve sada više nemaju niti ono najpotrebnije. Odavde su čak odneseni i triptihoni (ikonostase), trokrilna vrata koja dijele oltar od ostatka crkve“, kaže Stratoberdha.

Do sada ni javnost nije posebno reagirala na ove činjenice. No, nakon oštećenja i pljačke freski slikara Onufrija, ovakva situacija se polako ipak mijenja. “Forum za zaštitu kulturne baštine” već je organizirao nekoliko prosvjednih skupova na kojima su okupljeni izrazili svoje nezadovoljstvo neučinkovitošću države i čak zatražili smjenu ministra kulture. Ministarstvo kulture sada je naložilo posebne kontrole kamerama u čak 51 crkvi diljem Albanije. Kamere bi trebale biti instalirane do kraja travnja. No, Stratoberdha kaže kako se boji da bi i one mogle biti ukradene ili oštećene te da podsjeća na činjenicu kako Albanija i danas pati od čestog nestanka struje. „Osim toga ovi sustavi sigurno neće funkcionirati u crkvama koje se nalaze izvan gradova i mjesta. Tamo policija ionako može doći tek za nekoliko sati, a do tada su lopovi već miljama daleko. Mislim da bi država trebala namjestiti naoružane čuvare koji bi čuvali freske u crkvama“, kaže on.

„Gubimo naš identitet“

Paradoksalno, ali očito istinito, je da su djela crkvene umjetnosti tijekom komunističke diktature bila bolje osigurana i čuvana nego danas – iako je u to vrijeme prakticiranje vjere bilo strogo zabranjeno te je i sama ondašnja vlada dala uništiti i srušiti mnoge crkve. No, s druge strane, komunisti su očito na freske i ikone gledali kao na dio nacionalnog kulturnog dobra kojeg vrijedi zaštititi. „Danas se očito oko toga više ne brine gotovo nitko. Kada sam ja predavao na fakultetu, posjet crkvama je bio obavezan. Danas većina albanskih studenata po prvi put čuje za slikara Onufrija tek kada se u novinama pojave određeni naslovi i tekstovi vezani za pljačku“, kaže slikar i restaurator Hasan Nallban.

Uništenje pravoslavnih crkvi predstavlja i gubitak za pripadnike ove vjeroispovjesti, ali i za vjernike drugih religija. „Mi time gubimo naš identitet. Možda je to nekima svjedno, budući da ne pripadaju ovoj kršćanskoj zajednici, no uništenje ovakvog tipa predstavlja i gubitak nacionalne kulturen baštine albanskog naroda. I ako one u potpunosti nestanu, s njima će nestati i svjedoci naše povijesti stare oko 1.500 godina“, zaključuje Stratoberdha.