Podrška sa zadrškom

Da Angela Merkel kao savezna kancelarka ni po pitanju Turske nije tako oštra kao što je bila kao šefica oporbe logična je posljedica preuzimanja odgovornosti koju ima kao šefica vlade. Tako u svom prvom posjetu Turskoj na kancelarskoj dužnosti nije više ofenzivno propagirala privilegirano partnerstvo umjesto članstva Turske u Europskoj uniji. Štoviše, istaknula je važnost približavanja Turske Uniji. Ona se doduše ni u Turskoj nije izjašnjavala za prijam te zemlje u EU, kao što je to u Ankari dan prije njezinog posjeta učinio ministar za okoliš, socijaldemokrat Sigmar Gabriel koji je Tursku okarakterizirao kao neizostavni čimbenik mira i stabilnosti Europe. No, šefica kršćansko-socijaldemokratske koalicije zato je dala do znanja da će Turska na putu u Uniju i dalje dobijati podršku Njemačke, kako bi što prije dostigla europske standarde.
Dakle, natezanje oko jasnog smjera njemačke politike prema Turskoj nastavlja se i dalje. Treba pritom priznati da Merkel nije lako. Ona je šefica jedne kršćansko demokratske i, iz mnogih razloga, prema Turskoj kritično nastrojene stranke čija manja bavarska sestra, CSU, čak kategorički odbija članstvo Turske u EU-u. Sve češće se od vodećih političara kršćanskih demokrata mogu čuti zahtjevi za prekidom pristupnih pregovora s Ankarom. Merkel je, pak, s druge strane, šefica Vlade i kao takva je obvezna djelovati nadstranački i u slučaju Turske pokazati državničku dalekovidnost. A u to spada i uključivanje Turske u zajedničku vanjskopolitičku i sigurnosnu odgovornost za Europu. I, last but not least, Merkel traži podršku Turske u rješavanju problema integracije brojnih Turaka u Njemačkoj i želi iz povijesnog iskustva profitirati u dijalogu između različitih kultura i religija.