Podzemni grad u bivšem rudniku

Kada su prije gotovo 400 godina počela prva iskopavanja na području legendarnog rudnika ugljena u istarskom gradu Labinu, one, koji bi proricali da će rudarska tradicija tog kraja zamrijeti krajem 20. stoljeća, te da će ju zamijeniti vizije o gradu koji nastaje u nekadašnjem ugljenokopu, vjerojatno bi spalili na lomači kao vješticu – no danas je to stvarnost.

Za futuristički projekt podzemnoga grada odgovorna je umjetnička organizacija Labin Art Express, koja je prošli tjedan organizirala i prvu u nizu međunarodnih radionica o stvaranju i funkcioniranju – za sada - virtualnog podzemnog grada kao „živog“ umjetničkog djela u neprestanom stvaranju.

Zajednički projekt

Labinsko okupljanje 30-ak umjetnika i stručnjaka s područja tehnologije, arhitekture, urbanizma označilo je početak nove faze projekta „Podzemni grad XXI“, koji je počeo još prije desetak godina otvorenjem kulturnog centra „Lamparna“ u jednoj od napuštenih zgrada na ulazu u rudnik. Ubrzo se inicijativi pridružila i Istarska županija koja je podzemni grad proglasila regionalnim milenijumskim projektom, a uslijedila su različita istraživanja impozantnog rudničkog kompleksa koji se prostire podzemljem.

Stvaranje podzemnog grada, napominje jedan od inicijatora projekta Dean Zahtila iz L.A.E.-a, posao je koji nikada neće biti završen jer rudnik je ogroman – pod zemlju seže do 850 metara, a ukupna površina veća je od pola milijuna četvornih metara. Posljednjih 300-tinjak rudara, prisjeća se Zahtila, iz okna je izašlo 1998. godine dok je vrhunac rudnika bio 40-ih i 50-ih godina prošloga stoljeća kada je u njemu radilo desetak tisuća rudara. Zasigurno najpoznatiji dio povijesti tog rudnika osnivanje je Labinske republike 1921. godine kao izraza protesta protiv talijanske okupacije – sloboda koju su izborili rudari bila je kratkoga vijeka, pobunu je, naime, vojska ugušila nakon mjesec dana, no upravo je Labinska republika uzor budućem podzemnom gradu, koji će imati neformalan status nezavisnog i slobodnog grada sa svojom samoupravom. „Podzemni grad će imati svojeg gradonačelnika, policiju, statut, zakone, putovnice, dozvole za boravak… Jedan dio korisnika projekta imat će status „građana“ dok će ostali biti „turisti“, najavljuje Dean Zahtila.

Važni su sadržaji

Prije nego što stignu prvi „turisti“, „građani“ podzemnog grada morat će osmisliti i realizirati sadržaje koje će grad nuditi, i to s naglaskom na iskorištavanje industrijske baštine te njezinu zaštitu i revalorizaciju jer taj je rudnik u svoje zlatno doba bio smatran jednim od najvećih tehnoloških dostignuća tog vremena kaže Zahtila i dodaje: „Važno je i to da je labinski rudnik jedini koji se jednim dijelom prostire ispod površine mora, te da su u njega ugrađena najveća elektrotehnička dostignuća toga doba.“

Projekt se neće zaustaviti samo na intervencijama u podzemlju, jer je i čitavo nadzemno područje Podlabina svojevrsni spomenik ponajboljim djelima talijanske funkcionalističke arhitekture 30-ih godina, koji mnogi nazivaju biserom tog razdoblja. Sam projekt uspostave podzemnog grada, ali i konzerviranja vrijednih artefakata na površini pripremat će se iduće dvije godine kroz međunarodne multidisciplinarne radionice, poput one prošlotjedne, ali i kroz umjetničke akcije kakve Labin Art Express provodi već niz godina.

Posebno je zanimljivo da je projekt „Podzemni grad“ financijski podržan i kroz program „Kultura 2007 - 2013“ Europske unije, te da je – uz partnere iz Francuske, Austrije i Češke – nositelj organizacija iz Hrvatske, što je rijetkost. Zahtila napominje da je kriterije EU-a bilo vrlo teško zadovoljiti: „Na projektu je grupa ljudi radila 2 godine, pa bih svima koji misle da novac iz tog programa mogu dobiti za projekt koji se uobliči u mjesec dana poručio da nemaju šanse – potreban je mukotrpan i dugotrajan rad, te dio novca osigurati unaprijed.“

Na samo sastavljanje prijave potrošeno je između 10 i 15 tisuća eura, što je za Zahtilinu udrugu velik novac, no nakon što je EU odlučio osigurati polovicu novca za prvu, istraživačku fazu osnivanja podzemnog grada u labinskom rudniku – koja ukupno stoji 400 tisuća eura, puno je lakše namaknuti ostatak iz domaćih izvora – od gradova, županija i Ministarstva kulture. Do dolaska prvih posjetitelja podzemnih galerija, barova i dućana, bit će potrebno,pak, uložiti još 6 milijuna eura i pođe li to organizatorima za rukom, podzemlje bi se moglo početi naseljavati oko 2015. godine i to uz tradicionalni rudarski pozdrav „SRETNO!“.

Autor: Vid Mesarić

Od. ur.: Alen Legović/ Snježana Kobešćak