Pogled ispod površine - fotomontaže protiv diktature

Početkom 30-ih godine su John Heartfield u Berlinu i nepoznati autor koji je objavljivao pod pseudonimom Marinus u Parizu fotomontažama pokušali svijet upozoriti na opasnosti koje prijete od Hitlera i njegovih nacionalsocijalista. Dok su Heartfieldovi ironični i cinični radovi već odavno ikone inteligentne propagande, Marinus je sve donedavno bio zapostavljen i zaboravljen. Tek nedavno je jedan danski istraživač otkrio da sa iza pseudonima Marinus krije Danac Jakob Kjeldgaard.

Sve je započelo, kaže legenda, s prvim svjetskim ratom. Godine 1916. "jednog ožujskog jutra, rano, u pet sati" otkrivena je fotomontaža kao umjetnička tehnika. Tako je barem kasnije tvrdio poznati njemački umjetnik George Grosz, koji je navodno bio prisutan kada je Helmut Herzfeld allias John Heartfield, "poglavica Johnny" berlinskog dadaističkog pokreta, izumio fotomontažu.

Rođenje fotomontaže iz duha kaosa

Prvi svjetski rat doveo je do zbunjenosti i kaosa, do toga da se "svijet i njegova svakodnevica više nisu doživljavali kao racionalni, banalni i dosadni, već kao drama u kojoj glupost, sirovost i nasilje igraju glavnu ulogu", formulirao je Heartfieldov brat Wieland Herzfeld. Bilo je to iskustvo suludog kaosa koje je iziskivalo odgovarajuće sredstvo izraza, jednako šašavo, iskrenuto i otkačeno. Iz te se potrebe rodila fotomontaža kao pokušaj da se svijet istovremeno njome i odslika i posloži u red.

U to je vrijeme i u tom duhovnom i intelektualnom ozračju počeo raditi i Jacob Kjeldgaard - prva fotomontaža koja mu se sa sigurnošću može pripisati datira iz 1917. godine. Rođen 1884. u Danskoj on se nakon svađe s roditeljima 1909. preselio u Pariz, gdje je uskoro počeo raditi foto-ilustracije za različite časopise.

Oštar pogled i oštre škare

Posebno produktivno i posebno kreativno je razdoblje između 1932. godine pa sve do ulaska nacista u Pariz 1940. godine. Tokom tih osam godina je Kjeldgaard za časopis "Marianne" sastavio oko 250 fotomontaža koje su uglavnom objavljene na naslovnicama. Potpisao svojim imenom on ih nije nikada: radove je ili ostavljao nepotpisanima, ili se potpisivao pseudonimom "Marinus".

Tema njegovih fotomontaža često je bio Hitler kojeg je ismijavao i ironično pokazivao jednom kao nespretnog "molera", drugi put kao King-Konga. Ali tema su bili i zapadni političari koji su prikazivani kao neuvjerljivi borci za mir. Za razliku od mnogo poznatijeg kolege Johna Haertfielda, koji je kao uvjereni komunist bio slijep za staljinovu diktaturu, Marinus je rano uvidio sličnost totalitarnih režima Hitlera i Staljina: jedna od najpoznatijih fotomontaža, po kojoj je i cjeloklupna izložba u Kölnu dobila naziv, pokazuje slijepog Hitlera koji nosi paraliziranog Staljina na leđima.

Bijeg u anonimnost i posthumni izlazak iz nje

Marinus možda nije bio toliko artističan, tako genijalan i pronalazač toliko moćnih slika poput Johna Heartfielda, ali ova izložba u Kölnu pokazuje važno poglavlje u razvoju suvremenih medija. S jedne je strane Marinus u zanatskom smislu težio perfekcionizmu: mada je radio samo sa škarama i ljepilom, njegove se fotomontaže ne razlikuju od suvremenih uradaka nastalih uz pomoć najnovijih kompjuterskih programa. S druge strane je Marinus manje težio dadaističkom izričaju a više finoj ironiji i suptilnim komentarima. Dok se Heartfield više orijentirao na propagandističke plakate i njihovo zgnusnuće simboličkog izričaja, Marinus je kao predložak i u vizuelnom i u konceptualnom smislu prije koristio ostvarenja filmske industrije.

John Heartfield je 1933. iz Berlina preko Praga emigrirao u London gdje stekao svjetsku slavu još za vrijeme života kao jedan od najistaknutijeg predstavnika političke umjetnosti koja se suprotstavila nacistima. 1950. se vratio u Berlin gdje je sve do smrti 1968. radio između ostalog i kao scenograf u "Berliner Ansamblu" Bertolda Brechta. Za razliku od njega Jakob Kjeldgaard alias Marinus je zahvaljujući upravo anonimnosti rat uspio preživjeti u Parizu, ali ni nakon poraza nacista nije nikome otkrio svoj umjetnički identitet. Tamo je i umro je 1964., sam i nepoznat. Tek 1970. je njegov pravi identitet počeo izlaziti na vidjelo kada se dio njegove ostavštine pojavio na jednom pariškom buvljaku.

U okviru Izložbe "Hitler slijep - Staljin paraliziran: Marinus i Heartfield. Politička fotomontaža 30.ih godina", koja je u muzeju Ludwig u Kölnu otvorena do 19. listopada, prikazano je oko 200 fotomontaža Heartfielda i Marinusa, a u prodaji je i opsežan katalog.