Pojas Gaze: bolnice bez lijekova, vode i struje
1. lipnja 2008
Desmond Tutu je došao u Pojas Gaze po nalogu Ujedinjenih naroda. Anglikanski nadbiskup iz Južnoafričke Republike trebao je ispitati okolnosti jednog napada izraelske vojske. U njemu je prije godinu i pol ubijeno 19 palestinskih civila.
Tri je dana Tutu obilazio Pojas Gaze i bio je šokiran. 60 kilometara južno od Tel Aviva ljudi transportiraju povrće i jaja u kolima koja vuče magarac. Ono malo automobila koji još voze u spremnik za gorivo ulijevaju jestivo ulje ili plin za kuhanje. Ali, izraelska blokada najgore pogađa pacijente u bolnicama: „Vjerujem da obični izraelski građani ne bi podupirali ovu blokadu kad bi znali što ona znači za obične ljude kao što su oni sami“, kaže Tutu naglašavajući da je u bolnicama ugrožena opskrba običnih ljudi hranom i vodom te da su ugroženi i životi beba.
Nestašica struje i vode
U bolnicama nedostaje svega. Lijekovi rijetko dolaze preko hermetički zatvorene granice između Izraela i Pojasa Gaze. Prema navodima izraelskog ministarstva vanjskih poslova u svibnju su tu granicu prešla samo tri transporta lijekova i medicinske opreme. Direktorica jedne kršćanske bolnice u gradu Gazi Suhaila Tarazi zabrinuta je za svojih 50-ak pacijenata: „Prolazimo teška vremena, osobito što se tiče opskrbe pacijenata lijekovima. Naš posao trpi i zbog nestašice benzina“, kaže Tarazi dodajući da su zbog toga morali obustaviti medicinsku skrb o ljudima na jugu Pojasa Gaze.
Pacijente s toga područja nije moguće dovesti u bolnicu. A i oni koji su u bolnici nemaju uvijek tople vode, jer se topla voda grije samo 12 sati u tjednu. I operacijska dvorana često ostaje zatvorena jer nema struje. Struje ima samo osam do deset sati na dan, a za generatore nema benzina.
Pomoć stranih humanitarnih organizacija
U nešto boljoj situaciji su „Liječnici bez granica“. Ta organizacija ima u Gazi 64 ljudi. Oni zbrinjavaju prije svega osobe koje su ozlijeđene u sukobima s izraelskom vojskom. Rad koordinira jedan danski liječnik, Brian Möller: „Potpuno smo ovisni o mobilnosti u Pojasu Gaze. Imamo tri ekipe, ali svoj rad moramo znatno ograničiti“, kaže Möller.
Uz pomoć vlade uspjeli su dobiti dizel koji im je dovoljan za mjesec dana. Njihovi liječnici su puno na putu, primjerice psiholozi koji stalno moraju obilaziti traumatizirane osobe. I organizacija „Care“ trudi se da poboljša medicinsku opskrbu u Pojasu Gaze. Zahvaljujući financijskoj pomoći njemačkog ministarstva vanjskih poslova ta će organizacija u lipnju dostaviti u Gazu lijekove i druge medicinske potrepštine kako bi ublažila patnje oko 70.000 pacijenata.