Pokopan Rostropovič
30. travnja 2007
«Danas se u Moskvi dogodio vrlo tragičan događaj. Umro je jedan ruski kulturni djelatnik. To je Mstislav Leopoldovič Rostropovič. Želio bih rodbini izraziti svoju duboku i iskrenu žalost. I želim reći da je to ogroman gubitak za rusku kulturu.»
tako je na vijest o smrti znamenitog glazbenika reagirao ruski predsjednik Vladimir Putin. Ali, njegovi prethodnici su mislili drukčije. Kad je naime 1971. Rostropovič podržao književnika i dobitnika Nobelove nagrade za mir Aleksandra Solženjicina i ponudio mu stan, i glazbenik je pao u nemilost i ubrzo mu je oduzeto državljanstvo. U američkom izgnanstvu je radio kao šefdirigent Nacionalnog simfonijskog orkestra u Washingtonu s kojim je održavao koncerte po čitavome svijetu i stekao slavu ne samo kao glazbenik nego i kao demokrat i humanist:
«Bog mi je podario dvije osobine. Jedna je pamćenje. Druga je marljivost. Kad bi me Bog htio kasnije ponovo stvoriti, rekao bih mu: možeš mi uzeti sve druge osobine, ali ove dvije bih htio zadržati.»
Široj javnosti u Njemačkoj Rostropovič je postao poznat 1989. godine. U studenom 1989., nakon pada Berlinskog zida, svirao je ispred nadzorne točke Checkpoint Charly koja je obilježila povijesti podijeljenog Berlina. Mihail Gorbačov ga je pozvao da se vrati u Sovjetski savez nakon čega je i u svojoj domovini ponovo doživio slavu – kao dirigent, čelist i pijanist u pratnji svoje supruge, također slavne sopranistice Galine Višnevskaje. Posljednjih mjeseci je bio već jako bolestan. Ali, ipak je sudjelovao na proslavi koju je u povodu njegovog 80. rođendana krajem ožujka priredio Kremlj:
«Sretan sam čovjek. Uza me je moja obitelj, uza me su prijatelji i kolege.»