Pomoći drugima umjesto odmora

Tjelesne deformacije svih oblika, opekline, teški prijelomi kostiju…to su sve bolesti, poremećaji i posljedice nesreća na koje liječnik Wulf Schmücking nailazi u svojim obilascima. Sedam puta je već bio u Africi i Indiji kako bi pomogao svima s teškim ozljedama i tjelesnim nedostacima. U listopadu ove godine, ovaj 72-godišnji kirurg krenut će na osmo putovanje. Ovoga puta u Sumbawangu u istočnoj Tanzaniji, gradu u kojem živi oko 100.000 ljudi.

Wulf Schmücking se od 2005. godine nalazi u mirovini. Do tada je radio u svojoj ordinaciji u njemačkom gradiću Bergisch-Gladbachu. Dvije godine nakon odlaska u mirovinu, po prvi put je otišao u Afriku, u misionarsku bolnicu u Pumi. „Osjećao sam se pred skok u hladnu vodu. Bio sam jako uzbuđen, no sve je na kraju bilo jako dobro“, kaže ovaj kirurg.

Maratonske operacije s najjednostavnijim sredstvima

U Pumi je tada operirao u prosjeku između 12 i 14 sati dnevno, i to dva tjedna bez prekida. Pomoć su mu pružile samo lokalne medicinske sestre. To zapravo i nije toliko neobično. Većina liječnika, kirurga koji odlaze u humanitarne akcije, rade toliko mnogo. Situacija u Pumi koju je zatekao, bila je više nego katastrofalna: pacijenti su ležali s upaljenim ranama, medicinska oprema bila je više nego vrlo skromna. „Imali su samo najosnovnija sredstva kao što je primjerice penicilin. Inače ništa“, prisjeća se Wulf Schmücking i dodaje kako je i on stoga morao koristiti što jednostavnija sredstva i lijekove. Otvorene rane primjerice, premazivao je medom - i to s velikim uspjehom. Pacijentima je nakon njegovog boravka bilo bolje.

U pravilu je tako da nekoliko tjedana prije njegovog dolaska u Tanzaniju, ovdašnji pomagači organiziraju razne akcije informacija kako bi pacijenti na vrijeme saznali o dolasku pomoći iz Njemačke. Mnogi moraju pritom uračunati i udaljenost od mjesta stanovanja do gradića u koji dolazi liječnik. Budući da su automobili rijetkost, većina mora propješačiti i po desetke kilometara.

Pomoći drugima umjesto godišnjeg odmora

Humanitarna pomoć kakvu pruža ovaj liječnik u Tanzaniji, organizira udruga „Interplast“, osnovana 1980. godine. Ova dobrotvorna organizacija financira se isključivo preko dobrotvornih priloga i članarine svojih članova kojih u međuvremenu ima oko 2000. Osamdesetak raznih humanitarnih akcija koje ova organizacija provodi u 20 zemalja diljem svijeta, sastoji se od pomoći liječnika, medicinskih sestara i njegovatelja koji svi rade sasvim besplatno. Pri tome nije samo riječ o liječnicima u mirovini, naglašava predsjednik „Interplast“-a, Arnulf Lehmköster i dodaje kako je većinski riječ o medicinskom osoblju, ljudima koji još uvijek rade a svoje godišnje odmore koriste za odlazak na ove humanitarne akcije.

„Interplast“ organizacija postoji i u drugim EU zemljama; u Nizozemskoj, Francuskoj i Švicarskoj. „No svatko radi za sebe, neovisno o drugima. Mi smo međusobno u kontaktu, no nemamo neku krovnu udrugu“, kaže Arnulf Lehmköster.

Zajednički rad jača samopouzdanje

Liječnici koji preko ove organizacije putuju u Afriku ili i Indiju, u pravilu to čine zajedno s drugima, obično u grupama koje se sastoje od četiri do šest osoba. Među njima ima kirurga, anesteziologa, specijaliziranih medicinskih sestara i medicinskih njegovatelja. Da netko putuje sam, vrlo je rijetko. „Ponekad se može dogoditi da u jednom timu imamo i 12 do 15 osoba, ovisno o mjestu odlaska i situaciji na terenu. Uvijek pokušavamo putovati u što je manje mogućem broju a više uključiti lokalno osoblje“, kaže Lehmköster koji je i sam kirurg i sam putuje u zemlje u razvoju i pruža pomoć. „Naš princip je zapravo – pomoć za samopomoć. Naša organizacija uvijek radi na poziv neke bolnice partnera. Dakle, nismo mi ti koji putujemo po svijetu u smislu – evo, nas došli smo da vam malo pomognemo“, naglašava on.

A što se Wulfa Schmückinga tiče, on se već sada raduje svom slijedećem posjetu Tanzaniji. Za njega je uvijek iznova poseban doživljaj kada vidi da je njegov angažman pomogao nekome u poboljšanju ne samo zdravlja već i životne kvalitete uopće. Stoga, on već sada najavljuje kako će i slijedeće godine raditi za „Interplast“, u zemljama u kojima usluge liječnika kao što je on i nisu nešto svakodnevno ili barem ne stoje svakome besplatno na raspolaganju. „Predivno je koliko tamo možemo pomoći. Ove humanitarne akcije doista imaju smisla i ja sam siguran da toliko dugo koliko će mi ruka još biti mirna – da ću operirati i dalje“, kaže s osmjehom Wulf Schmücking.