Portret novog predsjednika SPD-a Matthiasa Platzecka

«Trebamo svakog pojedinca» bio je retorički motiv govora novoizabranog predsjednika SPD-a na stranačkom kongresu u Karlsruheu, ali i najava stila kojim Matthias Platzeck namjerava voditi njemačke socijaldemokrate. Tri su njegova prethodnika – Oskar Lafontaine, Gerhard Schröder i Franz Müntefering – odluke četo znali donositi na vlastitu ruku. No, Platzeck je dobro osjetio novu potrebu članova stranke, od baze pa sve do predsjedništva, da ih se sasluša i pita za mišljenje i za to je obilno nagrađen. Još od vremena Kurta Schumachera niti jedan šef SPD-a do sada nije bio izabran tolikom većinom. Od 515 delegata samo ih je troje bilo protiv Platzecka – 99,4 posto glasova kojih se svojedobno ne bi bili postidjeli ni čelni komunisti DDR-a: «Jedan od drugova s istoka Njemačke reče mi: ‹Ne ljuti se. Rezultat podsjeća na stara vremena, ali je do njega došlo regularnim putem.›»

Platzeck na prijašnjim kongresima socijaldemokrata nije igrao značajniju ulogu. Znalo se da je odan vrhu stranke, da javno ne kritizira i da se drži podalje od borbe za vlast i fotelje u SPD-u. Schröderovu politiku podržavao je unutar- i izvanstranački, držeći se istodobno u pozadini zbivanja na saveznoj razini. U skladu sa svojom premijerskom dužnošću u Brandenburgu nikada se nije priklanjao nekoj od struja u SPD-a, no ta lišenost ideologije jasno ukazuje i na njegovo shvaćanja politike: «Krila su važna. Ona doprinose različitosti i atraktivnosti naše stranke. No, jedno ni na trenutak ne smijemo izgubiti iz vida: SPD je više od zbira svojih krila i frakcija. On jest i ostaje nedijeljiva Socijaldemokratska stranka Njemačke.»

Platzeck je još Gerhardu Schröderu bio zapeo za oči kao jedan od možebitnih budućih šefova SPD-a. Kancelara na odlasku osobito se bila dojmila lanjska predizborna kampanja i pobjeda Matthiasa Platzecka na pokrajinskim izborima u Brandenburgu mimo svih očekivanja. On, međutim, nije mario za prilike i ponude. Još se prije dvije godine bio mogao kandidirati za dopredsjednika stranke, a i nedavno su ga Schröder i Müntefering uzaludno pokušavali nagovoriti da prihvati dužnost ministra vanjskih poslova u velikoj koaliciji sa strankama Unije. Njegovo «ne» nije bilo izraz pomanjkanja ambicija ili straha od preuzimanja političke odgovornosti, već obećanja biračima. Potvrđuje to i njegova spremnost da kormilo stranke preuzme u trenutku najvećih izazova za buduću vladu i cijelu zemlju: «Nikada ne smijemo zaboraviti da ljudi u nas polažu očekivanja. Oni očekuju da riješimo probleme i otvorimo nove puteve. – S punim pravom! Naše rasprave ne smiju biti same sebi svrha. Mi moramo čvrsto raditi na boljitku Njemačke, da bude bolje ne samo pojedincima, nego svim ljudima u našoj zemlji.»

Matthias Platzeck rođen je 1953. u Potsdamu kod Berlina. Otac mu je bio liječnik, majka medicinska sestra. Djed mu je bio član SPD-a. Platzeck je vojsku odlužio u DDR-u, studirao je biomedicinsku kibernetiku i radio na Institutu za higijenu zraka u tadašnjem Gradu Karla Marxa, danas Chemnitzu. Bio je aktivist pokreta za zaštitu prirode, a nakon raspada komunističkog režima angažirao se u radu «Zelene lige». 1990. bio je zastupnik u parlamentu DDR-a, a potom i u Bundestagu. Biran je i u pokrajinski parlament, a potom i u kabinet Brandenburga, gdje je kao pripadnik «Saveza 90» obavljao dužnost ministra za zaštitu okoliša. Od 1995. član je SPD-a: «Kada sam pristupio SPD-u, dugo sam razgovarao s ocem, koji je zbog prošlosti DDR-a osjećao odbojnost prema strankama. Moja mu se odluka ipak svidjela, ali mi je rekao: ‹Sine, poslušaj starog oca, ako se već priklanjaš stranci, onda pokušaj postati njezin predsjednik.› Sada ocu mogu poručiti da sam to i učinio.»

U međuvremenu je Platzeck bio još i član predsjedništva SPD-a. Na čelu brandenburških socijaldemokrata je od 2000. godine, a od 2002. šef pokrajinske vlade u koaliciji sa strankama Unije. Sada to iskustvo velike koalicije želi prenijeti i na saveznu razinu. Unatoč svim problemima i izazovima pred kojima se zemlja nalazi o «novoj političkoj kulturi» i «dobrom duhu» je riječ. Samo jedno ne dolazi u obzir – voditi stranku na način na koji je to radio Schröder ili još do jučer Müntefering. Iznimku je napravio samo ironičnom izjavom na partyju u noći nakon izbora za predsjednika SPD-a. Rekao je: «Basta, sada se slavi!»