Migranti u Njemačkoj

Osobe inozemnog podrijetla slabo su zastupljene u njemačkoj policiji. Dovoljno je pogledati situaciju u Berlinu: u njemačkoj prijestolnici ima oko 17 000 policajaca, među kojima je samo oko 200 "čuvara reda i mira" turskog ili arapskog podrijetla. A upravo je njihovo znanje, odnosno osjećaj za kulturne razlike ili jednostavno znanje stranog jezika odlučujući u pokušaju deeskaliranja situacije na terenu ili uopće spriječavanja eskalacije.

Nekada sve mora ići (jako) brzo

"Jedna muška osoba pravi nered u Berlinu, napala je zaposlenike. Pomoć potrebna!" Kad berlinski policajci na svojim komunikacijskim uređajima čuju ovakvu informaciju onda sve mora ići brz. Jako brzo. Policajka Ilknur Karaman i njezine muške kolege uključuju sirene i plava svjetla, te s policijskim vozilom hitaju na mjesto incidenta. U berlinskoj problematičnoj četvrti Kreuzberg na njih "čeka" sljedeći delikt: ozlijeda pod utjecajem alkohola. To je rutinska stvar za 27-godišnju Ilknur. Vitka djevojka s tamnim očima rođena je u Berlinu. Roditelji su joj u Njemačku došli iz Turske.

Još u dječjim danima bila je fascinirana tamnozelenim policijskim uniformama. Oduvijek je željela brinuti se za red, pomagati u rješavanju sporova, posredovati, brinuti se da vlada pravda. Nakon prakse u policijskoj postaji i završetka srednje škole podnijela je molbu za primanje na policijsku akademiju...i uspjela je, unatoč skepsi koja je vladala u njezinoj obitelji: „Čak su i moji roditelji rekli: dijete moje, pa oni će radije uzeti nekog Nijemca nego Turkinju. Nemoj se previše nadati. Mi ne želimo da se razočaraš...Da, oni su se plašili jer su pomislili kako ću ja dobiti odbijenicu i onda biti razočarana."

Prva migrantica među 450 kolega/ica

Roditelji nisu bili u pravu. Ilknur je položila sportski test i test općeg znanja i prije šest godina započela je s izobrazbom za "policijski zanat". Tada je bila jedina žena s migracijskim korijenima među 450 drugih kolegica i kolega. Jedina ozbiljnija prepreka na njezinom putu bila je putovnica. Ilknur se odrekla turskog državljanstva i prezela je njemačko. Njemačkim policajcima mogu postati samo osobe koje imaju njemačko državljanstvo. Ilknur se ionako oduvijek osjećala kao Berlinčanka, njezin njemački ne razlikuje se od njemačkog njezinih kolega, pa ipak tu i tamo ima nekih ljudi koji u njoj vide "egzotičnu" pojavu:

„Da, neki su dobro pogledali kada su me ugledali i sigurno su se zapitali što ova Turkinja tu radi? Naprimjer, na jednoj fešti, kada su svi pili alkohol. Naravno da ima kolega koji misle kako ja ne pijem jer sam muslimanka. Ali to nije tako: ja ne pijem jer mi alkohol ne godin, ali to oni ne žele shvatiti."

"Osjetljivi" razgovori na turskom

No, to su samo iznimke, tvrdi Ilknur Karaman. Najkasnije nakon prve zajedničke akcije i skeptične kolege mijenjaju mišljenje. Na koncu konca berlinska policajka turskog podrijetla je vrlo motivirana i jako ambiciozna. Turski korijeni za nju su zapravo velika prednost: „Ima puno turskih obitelji koje ne pričaju njemački tako dobro. I kad ja dođem barem mogu prevoditi. Često ima slučajeva nasilja u obitelji, otac tuče majku ili kćerku...ili kada otac dođe s posla ranije nego inače, a kćerka ne želi biti s njim u stanu i bježi iz kuće...u tim trenucima ja znam kako se otac osjeća, čega se boji. Moje njemačke kolege to možda ne mogu shvatiti. Ja onda s ocem popričam, umirim ga."

Zbog toga Ilknur "djeluje" uglavnom u gradskim četvrtima s visokim postotkom stranaca. Naprimjer u Kreuzbergu, berlinskom kvartu kojem živi puno ljudi čiji su roditelji u Njemačku došli iz Turske. Neki od tih građana, poput Mehmeta Isnelsa, vlasnika restorana brze hrane, sretni su među policajcima vidjeti i jednu "zemljakinju":
„Ja sam ponosan na nju, djevojku turskog podrijetla koja radi u njemačkoj policiji. Nažalost ona je samo iznimka, trebalo bi biti više takvih primjera. I ja imam kćerku i želio bih da i ona postane policajka. Ali njemački su policajci nekada i previše "korektni": ja im ponudim besplatan kebab i oni uvijek odbiju", kaže turski poduzetnik za radio Deutsche Welle.

Realistična slika bez predrasuda

Policajci kebab odbijaju kako im se ne bi prigovorilo da se radi o pokušaju mita. Ilknur se svejedno raduje da u kvartu uživa takav ugled, da je svojersni uzor. Kada ju ljudi stranog podrijetla pitaju kako je to raditi u policiji, ona pokušava prenijeti realističnu sliku svog zanimanja. Ali pokušava i ukloniti predrasude na obje strane, naprimjer stereotipe o "rasističkim njemačkim policajcima" ili o "sitnim turskim kriminalcima".

Ilknur Karaman je dio njemačkog društva i svoju bikulturnu povijest shvaća kao veliku šansu u životu. Prvenstveno na svome poslu, u berlinskoj policiji. Ilknur ima ambiciozne planove i želi napredovati: najprije studirati, a jednoga dana postati i kriminalna inspektorica.