1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Posjet starim prijateljima - Hatami u Sarajevu

Peter Philipp8. ožujka 2005

Nakon dvodnevnog posjeta Hrvatskoj, iranski predsjednik Mohamad Hatami danas stiže u Bosnu i Hercegovinu – zemlju koju je Iran tijekom rata u bivšoj Jugoslaviji vojno pomagao, i to uz prešutnu potporu Washingtona. Hatami sada pokušava tada nastale simpatije za Iran pretvoriti u politički kapital.

https://p.dw.com/p/9ZHX
Iranski predsjednik Hatami
Iranski predsjednik HatamiFoto: AP

Iran je jedna od zemalja islamskog svijeta koja je rat u bišoj Jugoslaviji pratila s velikim brigama oko sudbine tamošnjih Muslimana. Saudijska Arabija i Ujedinjeni Arapski Emirati su, na jednoj strani, slali humanitarnu pomoć i već od početka sukoba u Bosni i Hercegovini 1992. i oružje. Bivši afganistanski borci, koje se danas naziva «Al Qaida», su na drugoj strani htjeli poslati dragovoljce i ponudili su vojnu obuku BiH. Iran je dugo razmišljao za koju varijantu od te dvije se odlučiti.

Postoji brojne naznake da je Iran od samog početka vojnih sukoba na terenu imao svoje takozvane «stručnjake», među njima i stotine Mudžahedina i «Čuvara revolucije». To je izazavalo nepovjerenje Amerikanaca. Unatoč tome Iran je u proljeće 1994., uz prešutni blagoslov SAD-a, počeo isporučivati oružje Bosni.

U tom trenutku su Srbi pod svojom kontrolom već držali gotovo tri četvrtine teritorija BiH, a obrana zemlje je zbog manjkave opskrbe bila pred kolapsom. Amerikanci su tada bili za slanje oružja u Bosnu i zračne napade protiv Srba – no u Europi ih nitko nije podržao u toj ideji. U isto vrijeme Hrvatska je Sjedinjene Američke Države pitala može li «propustiti» pošiljke oružja u susjednu BiH. Kako je kasnije izjavio bivši zamjenik američkog ministra vanjskih poslova, Strobe Talbott, jasan odgovor na to pitanje nikada nije poslan; time je na koncu konca i omogućeno prebacivanje oružja u Bosnu.

Bilo je to oružje iz Irana uz prešutnu potporu tadašnje vlade Billa Clintona. Ona se naime protivila ideji jednostrane akcije u Bosni koju su zagovarali neki senatori. Jednostrani napad, tako je razmišljala vlada u Washingtonu, bila bi povreda rezolucija UN-a i mogla bi i druge države nagnati na nepridržavanje takvih zaključaka Ujedinjenih naroda.

Iranska potpora Bosni i indirektna suradnja Washingtona i Teherana po tom pitanju je jos uvijek zanimljivo poglavlje međunarodnih odnosa. Iran je time vrlo vjerojatno pobrao dosta simpatija u BiH. Hatamijev posjet Sarajevu zato nije iznenađenje: njime iranski predsjednik samo čini idući logični korak na putu Teherana da te simpatije polako pretvori u politički kapital.