1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Posljednji filmovi T. van Gogha na festivalu u Rotterdamu

Jörg Taszman4. veljače 2005

"Autocenzura" – osvanulo je prošlog tjedna na naslovnici velikoga besplatnog rotterdamskog lista "Metro" koji na svojim stranicama o zabavi, inače, baš i ne posvećuje previše pozornosti arthouse-filmovima.

https://p.dw.com/p/9Zkn
Theo van Gogh
Theo van GoghFoto: AP

No, filmski festival u Rotterdamu, jedan od najvažnijih na svijetu, po prvi put je popustio političkome ili vjerskom pritisku pa neće prikazati kratki film Thea van Gogha "Submission" koji kritizira nasilje nad ženama u islamskim zemljama i koji je kod nekih muslimana izazvao negodovanje. Van Gogha je u studenome prošle godine ustrijelio islamski ekstremist, Nizozemac marokanskoga porijekla. Nakon toga producenti su povukli film. Unatoč svemu, posljednji film Thea van Gogha "06/05", politički triler koji razrađuje različite teorije o uroti za ubojstvo populističkog političara Pima Fortuyna, prikazan je u Rotterdamu uz stroge mjere sigurnosti.

Ubojstvo popularnoga televizijskog voditelja i filmskog redatelja još uvijek pobuđuje duboki šok i tugu. Moglo se to osjetiti i na svjetskoj kino-premijeri filma "06/05" ("Šesti petog") u rotterdamskom teatru "Luxor". Do sada se film moglo pogledati samo na internetu. Njegovo prikazivanje u kinima počelo je u Nizozemskoj 10. veljače.

Pima Fortuyna 6. svibnja 2002. ustrijelio je, kako je priopćeno, smeteni neorganizirani počinitelj. Theo van Gogh koji se na neki način divio Fortuynu izmiješao je činjenice s fikcijom. Fotograf koji otkriva veliku političku zavjeru nudi okvir za priču. U njegovoj verziji radikalni pripadnici pokreta za zaštitu prirode planirali su ubojstvo uz znanje tajnih službi, nekolicine utjecajnih političara i kartela trgovaca oružjem. Zanimljivo je da je van Gogh uloge mnogih stvarnih osoba umiješanih u ubojstvo dodijelio glumcima, a samo žrtvu zločina Pima Fortuyna prikazuje uz pomoć realnih snimaka iz emisija vijesti ili talk showova. U Rotterdamu su poglavito nizozemski novinari i organizatori festivala bili ponosni na ovaj posljednji film popularnog provokatora. Njihova je jedinstvena ocjena da je to dobro urađen politički triler. Isto smatra i glasnogovornik festivala Bert Jan Zoet: "Radi se prije svega o prilično dobrom filmu, dobrom političkom trileru. Theo van Gogh vrlo je umješno povezao stvarno ubojstvo Pima Fortuyna s pričom koju je sam izmislio i koju je dobro povezao s realnim događajima."

Brzo i jeftino proizveden film pritom ne podsjeća toliko na "JFK" Olivera Stonea koliko na pošteno odrađenu niskobudžetnu, takozvanu B-produkciju. Njime prolaze lijepe, tajanstvene žene poput sumorne turske aktivistice pokreta za zaštitu prirode, zvjezdice televizijske sapunice ili 15-godišnje, pubertetom opterećene fotografove kći. Pokvarenjaci iz tajnih službi podsjećaju na rane filmove o Jamesu Bondu pa ovaj zabavni film možda i ne bismo shvatili toliko ozbiljno, da nema mnogih dokumentarnih snimaka koje osim Nizozemaca još nitko nije vidio. Po prvi put čujemo govor Pina Fortuyna, zbunjeni smo njegovom polemikom i demagogijom koja, međutim, ne djeluje tako primitivno kao kod njegovih političkih protivnika koji su ga javno obilježili kao "manje vrijednog čovjeka". Film Thea van Gogha postavlja brojna pitanja: na primjer kako se jedna tako liberalna i vrlo demokratska zemlja mogla tako nesuvereno odnositi prema svojemu "jedinom oporbenjaku" (kako je van Gogh nazvao Fortuyna)? Inače, u Nizozemskoj nitko ne vjeruje u teorije o uroti, kaže Bert Jan Zoet: "Ovog puta film ni izdaleka nije imao tako veliki utjecaj kao 'Submission'."

Mnogo uvjerljiviji bio je, pak, pretposljednji van Goghov film koji je također prikazan u Rotterdamu. "Cool" je priča o mladenačkoj bandi, sastavljenoj poglavito od djece migranata, koju predvodi i manipulira kriminalni "bijeli" Nizozemac. Nakon neuspjele pljačke banke gotovo svi "stranci" iz bande moraju u popravni dom. I "Cool" odlikuje brza montaža u skladu sa senzibilitetom vremena, te protkanost recentnom nizozemskom rap-glazbom. Unatoč svim konfliktima i nasilju, suživot djece iz druge
i treće generacije doseljenika s Nizozemcima funkcionira mnogo bolje nego što su – trčeći pred rudo – sugerirali neki političari, proglasivši nakon smrti Thea van Gogha kraj multikulturalnog društva. Stvarnost je beskrajno složenija. Mržnje i predrasuda ima na objema stranama. No, oni su u filmovima Thea van Gogha ponekad savladivi. Njegovi posljednji filmovi pokazuju da Theo van Gogh možda nije bio toliko velik koliko važan redatelj, više kao neki provokator, ali prije svega čovjek koji je znao postavljati dobra pitanja. Bez obzira s kim se u Nizozemskoj razgovaralo, svi kažu da su njegovi intervjui bili najbolji na nizozemskoj televiziji. "Intervju" iz godine 2003. bio je, inače, jedini van Goghov film kojega je - zahvaljujući kulturnome televizijskom programu ARTE – bilo moguće vidjeti i u Njemačkoj.