Posljednji okrugli rođendan NASA-e

Američka svemirska flota, naime, neće doživjeti idući okrugli rođendan. Sve počinje u trenutku kada američki astronaut John Young u predzadnjoj misiji Apolla 1972. skakuće po Mjesecu. U isto vrijeme američki Kongres odobrava financijska sredstva za izradu nasljednika ogromnih raketa Saturn V., koji bi trebali biti manji, jeftiniji i koji bi se mogli upotrebljavati više puta. Krajem 70-tih godina radovi na novoj svemirskoj letjelici bili su već toliko uznapredovali da su Sjedinjene Države predstavile novi prototip: Enterprise. Njegovo ime bilo je hommage televizijskoj seriji Zvjezdane staze, pa je glumačka ekipa bila prisutna njegovom krštenju. Na Enterpriseu su obavljeni testovi aerodinamičkih kvaliteta letjelice. Svi kasniji space shuttlovi dobit će imena pravih brodova, na primjer, Columbia. Nova Columbia poslana je u svemir 12. travnja 1981. godine.

S Columbiom se i zapadnoj Njemačkoj otvaraju vrata u svemir

Ulf Merbold 1983. je godine kao prvi zapadnonjemački astronaut otputovao u svemir. Dvije godine kasnije Njemačka je u Misiji D1 rezervirala jedan čitav svemirski brod i istraživačku misiju u svemirskom laboratoriju. Bio je to posljednji uspješni let drugog broda, Challengera, koji je u siječnju 1986. eksplodirao na nebu iznad Floride. Claus Lippert iz njemačkog Centra za zračne i svemirske letove u Koelnu priča: «Kod 100 letova mora se računati s jednim padom. To je statistički dokazano. Pitanje može li se pouzdanost letjelica povećati, relativno je neizvjesno. I dobre ruske rakete imaju oko 95, 94 posto. To je kod polijetanje tako: ni mala greškica neće ostati nekažnjena.»
Columbia je doista izgorjela prilikom ulaska u Zemljinu atmosferu nakon stotinjak letova, tako da je flota s dva totalna „kiksa“, koliko god to morbidno zvučalo, unutar granica prosjeka. Discovery, Atlantis i Endeavour ostali su čitavi i oni su napisali povijest. Jedan od primjera – medijski eho nakon prvog slijetanja jedne američke letjelice na rusku svemirsku stanicu Mir 1995. godine.
Njemačka komentatorica uzbuđeno prenosi ručni manevar zapovjednika shuttlea Roberta Gibsona za pristanak na Mir. Gibson ima dvije minute za svoj manevar i samo 2 stupnja «lufta», no manevar je uspješno okončan i zapovjednik javlja: «Imamo kontakt».

Budućnost pripada ISS-u

Otkako je Mir izgorio u atmosferi, Amerikanci, Rusi, Europljani, Japanci i Kanađani zajednički rade na Međunarodnoj svemirskoj stanici, ISS-u. Eileen Collins, zapovjednica do danas posljednjeg leta jednog svemirskog broda kaže: «Program svemirskih brodova bio je izrazito uspješan. Instalirali smo u svemiru Hubbleov svemirski teleskop, poslali satelite u orbitu, vršili popravke u svemiru, radili s Rusima na Miru i sada na ISS-u. No, doista je vrijeme da se krene dalje, na nešto novo.»
Stari svemirski brodovi kakve poznajemo tako će 2010., nakon gotovo 30 godina službe, biti izbačeni iz upotrebe. Cilj Sjedinjenih Država je razviti nove svemirske letjelice, tzv. Crew Exploration Vehicle, skraćeno CEV. Do tada će space shuttleovi obaviti još oko 16 letova i iduće godine prevesti europski svemirski laboratorij Columbus na ISS. Iduće polijetanje Discoveryja planirano je za srpanj. Tada će i prvi Nijemac, Thomas Reiter, posjetiti Međunarodnu svemirsku stanicu. Specijalistica u idućoj Misiji STS-121 bit će Stephanie Wilson: «Svemirski su brodovi bili vrlo važan dio stvaranja ISS-a. Oni su bili i ostali letjelice koje su prevozile pojedine module u svemir. Mi svemirsku stanicu ne bismo bili mogli graditi bez svemirskih brodova. Čitav rad na ISS-u bio je sjajna priprema za naš povratak na Mjesec i jednog dana za let na Mars.»