"Posljednji poziv putnicima aerodroma Tempelhof"

30. listopad je konačno i definitivno kraj zračne luke Tempelhof. Njegova tradicija je duga - i podjednako zadire u povijest zračnog prijevoza, politiku i povijest Njemačke, osobito Berlina.

Jer, na livadi u berlinskom predgrađu Tempelhof je još 1909. Orville Wright predstavio svoju prvu leteću mašinu da bi tamo već 1923. bila otvorena prva i najstarija zračna luka glavnog grada koja je ostala u pogonu sve do današnjih dana.

Simbol Reicha

Nakon prve drvene barake, pa prvih zgrada, aerodrom nacističkim megalomanima ni izdaleka nije bio dovoljan: tamo se 1934. počela graditi golema prijemna hala od 284.000 kvadratnih metara - onda najveća zgrada na svijetu, a i danas je među najvećima. Zgrada dugačka više od jednog kilometra u blagom luku obuhvaća golemo polje gdje su avioni dovozili putnike kako bi im smjesta bilo jasno da su došli u glavni grad Reicha. Zapravo, građevina nije potpuno završena niti do dana današnjeg, ali je takozvani "maršal zrakoplovstva Reicha" Hermann Göring bio jasan, što Tempelhof treba značiti: "U ovoj zgradi leži i dokaz našeg novog Reicha."

Ali naravno da nije to razdoblje ono koje je Berlinčanima najviše priraslo srcu. Tempelhof je svoju slavu stekao nakon Drugog svjetskog rata za vrijeme gospodarske blokade Zapadnog Berlina. Smješten u sektoru zapadnih saveznika, na njega su pristizali takozvani "Rosinenbomber", Bombarderi sa grožđicama. Tako su od milja stanovnici grada nazivali savezničke avione koji su Berlinčanima dovozili sve, od hrane pa do ugljena za ogrjev. Avione su pred pistom dočekivale prave horde mališana i mnogi američki piloti su im prilikom slijetanja kroz prozor dobacivali slatkiše i ostale sitnice.

"Dočekivali su nas kao da smo anđeli s neba"

Jedan od američkih pilota bio je Gail Halvorsen: "Svakog mjeseca su nas viši časnici informirali kako je naš novi neprijatelj Staljin koji prvo hoće zauzeti Zapadni Berlin, a onda i čitavu Zapadnu Njemačku. A ljudi koje on u Berlinu želi izgladnjeti na smrt su žene i djeca. Kada sam prvi puta u Berlin sletjeo sa tovarom brašna, dočekali su nas oduševljeni Nijemci koji su nas gledali kao da smo anđeli koji su došli sa neba. Od onda smo postali prijatelji. Bili smo na istoj strani."

Utoliko nije čudo kako je sama zgrada Tempelhofa proglašena zaštićenim spomenikom kulture. U prosincu prošle godine je upućen zahtjev UNESCO-u da ga uvrsti i u popis Svjetske kulturne baštine. S druge strane, posve je jasno da je zračna luka gdje su svojedobno skakutali krhki dvokrilci i cepelini - i više nego nepodesna za suvremen zračni prijevoz. Od 1960. je glavna zračna luka Zapadnog Berlina bio i ostao aerodrom Tegel. Tempelhof je u sedamdesetima ostao samo vojnom bazom američkih snaga. Onda su otišli i Amerikanci - i počeli problemi.

Umjesto do Manhattana samo do Mannheima

Aerodromska zgrada jest golema, ali njena pista je beznadno prekratka za velike putničke zrakoplove. Nekad je Tempelhof povezivao Berlin s metropolama Europe i svijeta - danas je taman dovoljan za lokalne letove. Posljednji komercijalni let je nešto prije 22 sata za - Mannheim. Nakon toga je organizirana fešta koja će dostići vrhunac u ponoć. Tada će s Tempelhofa poletjeti i dva povijesna zrakoplova koji su tamo bili smješteni: jedna "Tante Ju", tromotorni Junkers koji je prije II Svjetskog rata bio najrašireniji avion Lufthanse i jedan - "Rosinenbomber", u ovom slučaju je to jedan Douglas DC-3. Što će biti sa Tempelhofom nakon toga - zapravo se ne zna. Planova ima mnogo, ali Berlin ima i veoma malo novca. Zato mu i nije preostalo ništa drugo nego da zatvori ovu legendarnu zračnu luku.

Tempelhof stvara goleme gubitke - 10 do 12 milijuna eura godišnje, novac koji Berlinu itekako potreban za svoje kronično prazne blagajne. Planovi idu smjerom činjenice kako je Tempelhof golemo područje u srcu grada nameće se za alternativno korištenje, od stambenih kompleksa pa do zabavnih sadržaja. Ali praznih uredskih prostorija u Berlinu ima na pretek a niti stambeni problemi nisu toliki da bi se isplatila golema investicija.