Preživio je teroristički napad i zato ne želi šutjeti

Arif Sagdic je preživio bombaški napad desničarske terorističke skupine NSU u Kölnu u lipnju 2004. godine. Ipak ono što se nakon toga događalo za njega je bilo još teže.

Strah nema zadnju riječ. "Osjećam vibraciju eksplozije i proživljavam trenutak ponovo kada o tome govorim", kaže Arif Sagdic s lagano spuštenim pogledom i ispričava se zbog svoje nervoze. Ipak on ima hrabrosti unatoč tome govoriti o desničarsko-ekstremističkom napadu terorističke skupine Nacionalsocijalističko podzemlje (NSU) koji je preživio u Keupstrasse u Kölnu. Publika na komemoraciji koju je organizirala "Inicijativa Keupstrasse je svuda" u Kölnu čini se kao da ne diše dok Arif Sagdic govori. "Kada sam čuo eksploziju bacio sam se na pod", prisjeća se ovaj vlasnik prodavaonice kućne opreme u Keupstrasse u Kölnu. "Staklo u izlogu našeg dućana je popucalo, kao i staklo frizerskog salona koji se nalazi preko puta - kao da se dogodio potres. Ljudi su ležali u svojoj vlastitoj krvi. Ljudi su vikali, sve to sam još čuo, ali na lijevo uho jedva da sam više mogao čuti", kaže on.

Politika | 19.12.2018

Brojna otvorena pitanja nakon procesa NSU-u

Više od 20 ljudi je ozlijeđeno u bombaškom napadu u Keupstrasse (2004.) i Probsteigasse u Kölnu (2001.). Deset ubojstava i 15 pljački također pripadaju u strašnu bilancu desničarsko-ekstremističke terorističke skupine NSU. Proces protiv NSU-a okončan je u Münchenu u ljeto 2018. godine, prvooptužena Beate Zschäpe osuđena je na doživotnu kaznu zatvora, ali ipak brojna pitanja ostaju otvorena. Primjerice o drugim osobama koje su podržavale teror NSU-a na licu mjesta. Ili kako to da vlasti godinama nisu uzele u razmatranje desničarsko-ekstremisitčku pozadinu ovih djela. Istražitelji su čak najprije sumnjičili neke žrtve i članove njihovih obitelji da pripadaju kriminalnim krugovima. "Pri tome nismo smjeli biti ni žrtve", rekla je Semiya Simsek, kći ubijenog cvjećara Envera Simseka, na komemoraciji žrtvama NSU-a održanoj 2012. godine u Berlinu.

Nakon napada u Keupstrasse u Kölnu 2004. izgledalo je kao nakon potresa

"Ponašanje vlasti koje su provodile istragu bilo je gore od samog napada"

Arif Sagdic također govori o pritisku i pogrešnim sumnjama nakon bombaškog napada u Keupstrasse: "Naravno da je napad bio loš, ali mi smo mislili da će rane ponovo zacijeliti i bili smo sretni da nitko nije poginuo. Još gore je za mene bilo ponašanje istražnih vlasti." On kaže da se prilikom policijskog ispitivanja osjećao uplašenim: "Rekao sam da mislim da iza napada stoje neonacisti. Na to je službenik stavio kažiprst preko usana, činilo se kao da o tome više ništa ne želi čuti." Pet mjeseci je bio praćen na svom putu od posla do kuće: "Strah je bio moj stalni pratitelj. Čak i svojoj supruzi sam mogao o tomu pričati tek pet godina kasnije."

I nakon napada u Probsteigasse u Kölnu, prije čije godišnjice 19. siječnja, je "Inicijativa Keupstrasse je svuda" organizirala komemoraciju za žrtve NSU-a, žrtve su najprije bile percipirane kao mogući počinitelji, kaže Kutlu Yurtseven. Tada je eksplodirala bomba u kiosku jedne iranske obitelji, pri čemu je vlasnikova kći, kojoj je tada bilo 19 godina, teško ozlijeđena. "Vrlo brzo se u fokusu našao otac, odjednom se činilo da je on krivac, a i njegov brat je bio spominjan. Govorilo se o kockarskim dugovima, reketu i tako dalje", prisjeća se glumac i glazbenik Kutlu Yurtseven, jedan od osnivača "Inicijative Keupstrasse je svuda" koja se angažira protiv rasizma i nesnošljivosti prema strancima. Iransku obitelj on je dobro poznavao nakon što se, kako kaže, tri godine hranio kupujući u njihovom kiosku, a osim toga i ured njegovog muzičkog studija je bio direktno preko puta kioska. Ipak obitelj je brzo iselila. Tek puno godina kasnije postalo je jasno da iza napada stoji NSU.

Demonstracija u Münchenu za društvo bez rasizma

Hrabrošću i otvorenošću protiv rasizma

Duh NSU-a živi i dalje - i nakon mamutskog procesa. Kutlu Yurtseven podsjeća na to da odvjetnica turskog podrijetla Seda Nasay Yildiz, koja u procesu protiv NSU-a zastupa obitelji žrtava, dobiva prijeteća pisma potpisana s "NSU 2.0". Za DW je ona u jednom intervjuu početkom tjedna rekla da u jednom od prijetećih pisama stoji sljedeće: "Ti ćeš snositi konsekvence zbog onoga što si uradila našim kolegama policajcima" - što je jasna naznaka o umiješanosti vlasti. "Šutnja širokih društvenih masa" o ovakvim prijetnjama je opasna, upozorava Kutlu Yurtseven - baš kao i "šutnja o kriminalizaciji žrtava".

"Ja neću šutjeti", kaže Arif Sagdic. Nazočni u Kölnu, koji ga slušaju, počinju spontano pljeskati. "U Njemačkoj sam naučio: sve dok se šuti, ništa se neće promijeniti." Čak i ako govorite o napadu i njegovim posljedicama boli. Kada je netko od nazočnih postavio pitanje o njegovoj obitelji njemu su potekle suze: "Moj sin je tada imao tri godine, žao mi je da tada nisam mogao biti tu za njega onoliko koliko sam želio", kaže on. Na nekoliko minuta napušta prostoriju, a onda se vraća i čvrstim glasom kaže: "Danas je moj sin Orhan visok metar i devedeset, on uzme u ruke mene s mojih metar i šezdeset i kaže: sve je o.k., meni je dobro. Ja otvoreno mogu pričati s njim o tome što se dogodilo." Orhan, kojem je danas nešto manje od 18 godina, prati svog oca često na manifestacijama na kojima Arif Sagdic otvoreno govori o teroru NSU-a i upozorava na posljedice rasizma i neprijateljstva prema strancima. Jer strah nema zadnju riječ.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Više iz rubrike

Priča dana | 15.02.2019

Referendum za pčele

Priča dana | 14.02.2019

Brexit kao vježba za sudnji dan