Pred Europskom unijom veliki zadaci

Prema sadašnjem stajalištu, Europska unija nije sposobna za daljnja proširenja. Trenutno je potpuno neizvjesno kako će se stvari razvijati oko ustava EU-a i hoće li zemlje članice uopće smoći snage da ga prihvate. Nakon što su Francuska i Nizozemska odbacile ustavni sporazum na referendumima, proces ratifikacije europskog ustava zaustavljen je u zemljama članicama kojima taj korak tek predstoji. Još uvijek je na snazi Sporazum iz Nice koji predviđa Uniju s najviše 27 članica. Ta mjera je već ispunjena, jer će kao 26. i 27. zemlja Bugarska i Rumunjska postati članicama najkasnije početkom 2008. godine. Već i ulazak relativno male Hrvatske prekoračio bi granice Sporazuma iz Nice, a da pri tome ne spominjemo Tursku čiji će pregovori trajati najmanje deset do 15 godina. Za koju godinu pregovore bi mogla početi i Srbija i Crna Gora, Makednija još i ranije, a tu su i ostale zemlje regije koje se nadaju skorom početku pristupnih pregovora. Kako se postaviti prema Ukrajini koja također želi ući u EU, u potpunosti je otvoreno pitanje.

Nejasna je i financijska strana. Ukoliko bi se nastavila dosadašnja politika Europske unije, posebice glede potraživanja na prodručju poljoprivrede, Turska bi mogla tražiti više od 20 milijardi eura – godišnje. Kako i na koji način priskrbiti ovakav iznos, u Uniji nitko ne zna. Europska unija nije se do sada uspjela dogovoriti niti o financijskom planu za srednjoročno razdoblje od 2007. do 2013. godine. Stoga nije velika umjetnost prognozirati da će tursko članstvo u EU-u nanovo otvoriti prijepor oko novca, posebice kod onih zemalja članica koje više uplaćuju u proračun Unije, nego što iz njega dobivaju. Stoga Europska unija prije idućeg proširenja mora riješiti nekoliko gorućih problema koji predstavljaju više od nekakve domaće zadaće.