Preimplantacijska dijagnostika i dalje dopuštena

Riječ je o medicinskoj metodi koja nije nova - koristi se već više od dva desetljeća, ali saznanja u analizi ljudskog genetskog materijala (DNK) otvorila su neslućene mogućnosti analize umjetno oplođene jajne stanice prije nego što bude usađena u majčinu utrobu. Tako je 2009. u Velikoj Britaniji rođena prva beba kod koje su, pomoću genetske analize ploda, utvrdili da ona neće imati gen koji se povezuje s rakom dojke.

S druge strane, u Sjedinjenim Američkim Državama praktično da nema pravila za tu metodu pa nije nemoguće da budući roditelji, pomoću takve dijagnostike, liječnicima kažu kakvog spola treba biti beba koja bi trebala biti rođena.

Koliko god da zvuči privlačna takva "genetska kontrola" oplođene jajne stanice, ostaje otvoreno (moralno) pitanje: a što s plodom koji ne zadovoljava nekakve kriterije ambicioznih roditelja? Mora li završiti u smeću, samo zato jer je ženskog spola ili zato što bi imalo crnu kosu?

U Njemačkoj rasprava u Parlamentu o dozvoli ili zabrani takvih dijagnostičkih metoda je bila naravno još opterećena i njezinom prošlošću. U najmračnijem razdoblju ove zemlje nacisti su širili monstruozne ideje o "čistoj rasi". Utoliko nije teško okupiti mnoge zastupnike koji će borbeno stati pod zastavu zabrane bilo kakvog "inženjeringa" beba još prije nego što se one rode. Zastupnik Günter Krings odlučno je tako upućivao kako nikakav zakonodavac, nikakva komisija, nikakav liječnik ne smiju odlučivati o životu koji je vrijedan ili nije vrijedan življenja. Krings je doduše konzervativni kršćanski demokrat, ali zastupnici takvog stava se mogu naći u praktično svim parlamentarnim strankama Bundestaga.

Uoči glasovanja, više je zastupnika bilo naklonjeno pragmatičnom rješenju i odgovarajućem prijedlogu zakona: nikakva potpuna dozvola izboru ploda, ali bi bilo i neodgovorno zabraniti dijagnostičku metodu kojom bi se mogla predvidjeti smrt ploda u majčinoj utrobi. Konačno, onda je riječ o teškoj traumi majke koja bi, tek što se ponadala da će ipak dobiti bebu, morala saznati gorku istinu i onda se odlučiti čak na pobačaj.

Jer to je dozvoljeno i postojećim zakonom koji majku štiti od "nedopustivog tjelesnog ili psihičkog opterećenja". Umjereni zastupnici ove metode navode dvije iznimke kod kojih bi PID bio dozvoljen: ako postoji opravdana bojazan za život ploda ili ako postoji, zbog nasljednih bolesti koje nose roditelji, velika mogućnost da to pogodi i njihov plod. Konačno, slični propisi su na snazi i u nekim drugim državama Europe.

Ali i zagovornici ove opcije upozoravali su kako time Njemačka ne otvara vrata genetskoj kontroli plodova, niti daje nekakvo pravo da se to čini, nego se znanost treba koristiti kako bi se spriječile katastrofe. Uostalom, ukazivali su ti zastupnici, ovdje govorimo o umjetno oplođenim bebama. Na sreću, golema većina beba će se i dalje rađati "normalno".

Autor: A. Šubić (dpa)