Prevareni pod krinkom vjere
13. studenoga 2010
Fikri Celik i njegova supruga Refiye zapravo se rado prisjećaju svog života u Njemačkoj. Četrdeset godina živjeli su i radili u Hamburgu, a troje njihove djece sa svojim obiteljima i danas živi u Hamburgu. No bračni par doživio je veliku financijsku nesreću - nasjeli su lopovu koji im je uzeo sav ušteđeni novac...
Muhamed to ne bi želio
"Sveukupno izgubio sam 35.000 eura, njih sam uštedio tijekom 40 godina rada u Njemačkoj. Posao je bio težak, a novac sam zaradio sa znojem", priča Fikri. Njegova supruga Refiye teško potresena dodaje: "Zbog te prijevare sam i oboljela." Naime, krajem 90-ih godina tzv. 'Islamski holdinzi' obećavali su Turcima u Njemačkoj velik novac, a njih stotinu tisuća upravo je na to i nasjelo. Postupalo se uvijek na isti način: predstavnici poduzeća posjećivali su džamije u Njemačkoj i podsjećali vjernike kako prorok Muhamed zabranjuje zaradu od kamata.
Iz tog razloga, isticali su, vjernici ne trebaju svoj novac davati bankama nego bogobojaznim poduzećima - a pomoću dionica, novac im je osiguran. No tu nije kraj, neki su čak nudili i vrlo apsurdne protuusluge, poput stroja za čitanje misli. Mnogi su nasjeli, no ubrzo su i primijetili da su dionice bezvrijedne. A novac? Njega više nije bilo. Jednom u mjesecu u zapadnoturskom gradu Adapazariju sastaju se žrtve prijevare kako bi raspravljali što dalje činiti. Fikri i Refiye Celik također su svakog mjeseca prisutni.
25 milijardi eura
Većina žrtava danas je bez ičega, a što se tiče politike, osjećaju napušteno. "Tko se brine o našim pravima? Trebamo li prvo demolirati urede prevaranata, da bi nas onda uopće netko slušao", riječi su ove gospođe. No i njezin muž ima svoje mišljenje o državi: "Turske vlasti nisu zaustavile prevarante. Oni i dalje rade svoj posao i nitko ih ne kažnjava." Neke tvrtke, koje su odgovorne za ove prijevare danas se ubrajaju među velike koncerne u Turskoj.
Pomoću sumnjivih novčanih transfera oni su skrili milijarde i milijarde. Pretpostavlja se da se pri tome radi o 25 milijardi eura. Televizijski novinar Ridvan Akar stalno je izvještavao o ovom skandalu. On smatra kako vlada ima razloga onemogućiti razjašnjenje ovog skandala. "I nakon osnivanja današnje konzervativne Stranke pravde i razvoja (AKP) 2002. godine, stranački funkcionari s osumnjičenim poduzećima imaju bliske kontakte. Ukoliko bi vlada pokrenula istragu o ovom slučaju, onda bi nezaobilazno morala istraživati i vlastite redove", ističe Akar. No sve do danas vlasti nisu zainteresirane za otkrivanje ovih slučajeva.
Naknada? Kakva naknada?!
Zahtjevi za naknadu štete u Njemačkoj su bezuspješni jer su se počinitelji već odavno vratili u Tursku. Šefovi dotičnih poduzeća samo su jednom odgovarali na pitanja, koja su postavljana na turskoj televizijskoj postaji. Odvjetnici žrtava, poput Elife Kösedagi, predobro poznaju njihove izgovore. No po prvi put pred jednim sudom u Turskoj izriče se presuda protiv jednog od njih. "Vrhovni sud u pravilu je potvrdio zahtjev za naknadu štete mojim klijentima. Riječ je o prvom uspjehu.
Jer, godinama je sud odbacivao tužbe s argumentom kako su klijenti kupovali akcije, no to uopće nije istina", priča Kösedagi. Bračni par Celik ima sreće u nesreći - još imaju njemačku mirovinu. No za dodatne želje, poput leta do Hamburga kako bi posjetili unučad, taj novac jednostavno nije dovoljan. "Poznajem mnoge prijatelje, koji su zbog gubitka ušteđevine poludjeli. Neki od njih su si oduzeli život. Holdinzi su pod krinkom naše vjere nama oduzeli novac. Sa islamom to uopće nema nikakve veze", priča Fikri. I tako umirovljeni Fikri i dalje svakog dana ide u najbližu džamiju kako bi se molio. Jer, na zemaljsku pravdu Fikri i danas čeka.
Autor: Gunnar Köhne/ Marijana Ljubičić
Odg. urednik: Anto Janković