Previše sporta šteti zdravlju

Iako je danas njegovo ime većini nepoznato, Grk Pheidippides je čuven u cijelom svijetu. Kako kaže legenda, taj je mladić prije 2.500 godina s polja Maratona otrčao u Atenu. I to ne iz zadovoljstva: on je u 40-tak kilometara udaljenu Atenu prenio vijest da su Grci pobijedili Perzijance. Po istoj legendi, neposredno nakon što je objavio poruku, on se iz iznemoglosti srušio na pod i preminuo.

Danas više nitko sa sigurnošću ne može reći je li ta priča istinita. Ona u svakom slučaju ima aktualnu vezu, ako se može vjerovati upravo objavljenoj studiji Sveučilišta u Kopenhagenu. Ona tvrdi da džogiranje može biti i štetno. Odnosno da u svakom slučaju nema pozitivne učinke ukoliko s pretjera s trčanjem.

U istraživanju je sudjelovalo 1.098 džogera i 3.950 nesportskih osoba koji nikad ne trče. Svi sudionici su na početku studije bili zdravi. A sad, 12 godina kasnije, istraživači mogu zaključiti: stopa smrtnosti među ekscesivnim džogerima je gotovo podjednako visoka kao stopa smrtnosti među nesportašima. Najnižu stopu smrtnosti imaju oni trkači koji tjedno ne treniraju više od dva i pol sata.

Manje je ponekad više

Olimpijski liječnik i profesor Bernd Wolfarth već godinama se brine oko njemačke nacionalne reprezentacije u biatlonu i od Zimskih olimpijskih igara 2010. u Vancouveru je glavni liječnik njemačke olimpijske momčadi. Sportski medicinar potvrđuje rezultate studije. U načelu on preporuča tri do četiri sata dodatne aktivnosti tjedno. „To naravno nije samo čisto intenzivno opterećenje, poput džogiranja.“ Zlatno je pravilo da dvije trećine sportskih aktivnosti treba činiti trening izdržljivosti, jednu trećinu treniranje snage i to ciljano jačanje određenih mišića. “I onda za džogiranje to znači da tjedno imate na raspolaganju dva do dva I pola sata”, kaže Wolfarth.

Previše intenzivan trening može preopteretiti srce I cirkulaciju. U najgorem slučaju to dovodi do upale srčanog mišića. A ako ga se na vrijeme ne uoči, on može završiti I smrću. Je li to razlog neočekivano visoke stope smrtnosti među ekscesivnim džogerima, to Wolfarth ne može sa sigurnošću potvrditi. To ionako nije bio cilj predstavljene studije i tek treba istražiti.

Najprije liječniku, pa na trening

Posebice među starijim sportašima i početnicima mora se pripaziti da se previše ne opterećuje hrskavicu, zglobove i kostur. Već nakon 35. godine starosti Udruženje sportske medicine preporuča početnicima da prije bavljenja sportskim aktivnostima odu liječniku na pregled kako bi ispitali svoju temeljnu kondiciju. Čak i oni koji su već počeli trenirati, ne bi trebali oklijevati konzultirati liječnika. Samo tako sportaši mogu biti sigurni da ne treniraju previše. Sudeći po Wolfarthovim riječima, posebice neiskusni sportaši teško mogu procijeniti koliko daleko mogu ići prilikom sportskih aktivnosti. „Sportski medicinar može kvantificirati aktualne potencijale i na temelju toga sasvim konkretno reći koje je opterećenja za neku osobu zdravo, a koje ne.“

Wolfarth uzgred ne preporučuje početnicima da se bave džogiranjem. Za njih je puno bolje da se bave sportovima s umjerenim opterećenjima, na primjer Nordic Walking ili vožnja biciklom. Taj savjet o umjerenom bavljenju sportom vjerojatno bi Pheidippidesu spasio život. Ali danas ne bi bilo maratona.