Prezadužena Hrvatska

Hrvatska je na sastanku s čelnicima Međunarodnog monetarnog fonda, krajem travnja u Washingtonu, dogovorila produljenje stand-by aranžmana do studenog ove godine. No tada joj je servirano nezadovoljstvo zbog kašnjenja strukturnih reformi ali i zaduženosti zemlje. Da li zbog tih kritika ili zbog učestalih zahtjeva u zemlji da Hrvatska prekine aranžman s MMF-om, tek Vlada je sklona na jesen sklopiti neki mekši oblik suradnje s glavnim svjetskim financijskim policajcem. Iz MMF-a uzvraćaju da su spremni na stand bay ili - ništa! U prilog produljenja sporazuma MMF ističe kako je Hrvatska pod njihovim utjecajem smanjila udio fiskalnog deficita u BDP-u te da industrijska proizvodnja trenutačno raste stopom većom od šest posto, dok je BDP iznad pet posto.

Za kraj svibnja najavljuje se dolazak Dimitrija Demekasa, šefa misije MMF-a za Hrvatsku, ali se ne zna s kojim ciljem. Mediji nagađaju da bi zbog njegovog odlaska na novu dužnost, šef misije mogao iznova postati Robert Feldman. A njega službeni Zagreb pamti po ustrajnom zalaganju za brže reforme, napose u zdravstvu i brodogradnji. Feldman je bio i ustrajni kritičar inozemne zaduženosti Hrvatske.

Upravo vanjski dug zemlje mogao bi biti glavna prepreka Hrvatskoj u raskidu ugovora s MMF-om. Jer, iako je osnovni razlog za sklapanje stand by aranžmana bilo usporavanje vanjskog duga, taj cilj nije ostvaren. Posljednji podaci Hrvatske narodne banke pokazuju da je vanjski dug dosegnuo 84,6 posto BDP-a ili 26, 2 milijarde eura. Samo u prva dva ovogodišnja mjeseca dug je povećan za 700 milijuna eura, upozorava Jelena Belošević Matić, direktorica centra za makroekonomske analize HGK: "Ako bi se nastavio takav trend, odnosno već ta razlika od 26 milijardi eura i plus otplate u ovoj godini, koje mislim da iznose 6,5 milijardi eura, bi u budućnosti mogle stvarati probleme."

Ministar financija Ivan Šuker smatra kako nema razloga za zabrinutost: "Mislim da ovo što se dogodilo u prva tri mjeseca, sada već ima lagani trend zaustavljanja. I nikakve crne slutnje ne treba stavljati pred hrvatsku javnost."

Makroekonomiste zabrinjava nedovoljan gospodarski rast jer, kako ističe Belošević Matić, samo uz rast od 7 do 9 posto BDP-a moguće je uredno servisiranje kredita: "Kada bi on rastao stopama 6-7-8 posto, onda i sadašnja razina duga ne bi bila visoka jer bi se u perspektivi vidjelo da ćemo kao i do sada taj dug moći otplaćivati. Budući da taj rast nije kontinuirano visok onda, naravano, da je ova razina duga zabrinjavajuća."

Vlada je nedavno, priznaje analitičar Ante Žigman, poduzela neke korake ne bi li odvratila i banke i građane i tvrtke od ino-zaduženja: "Vlada je poduzela određene mjere s ciljem zaustavljanja duga. U prvom redu smanjila je fiskalni deficit, znači nastojala je smanjiti potrošnju države. A poduzimala je i mjere kojim je nastojala smanjiti potrošnju ostalih sektora, recimo povećala je trošarine na uvoz automobila. I slične mjere poduzimat će se i u budućnosti, ukoliko se nastavi tendencija rasta inozemnog duga."

Ministar Šuker ističe da na državu otpada tek 26,2 posto duga te kako su neke mjere, primjerice 55 postotno oporezivanje banaka na svako novo zaduživanje, već dale rezultate: "Svi makroekonomski pokazatelji su dobri. Hrvatska može bez problema servisirati svoj vanjski dug. A ako se trgovačka društva zadužuju za proizvodne procese, dakle za uvođenje nove tehnologija i time utječu na rast BDP-a,ondato vanjsko zaduživanje nije toliko opasno. Opasno je vanjsko zaduživanje koje ide u potrošnju."

U stručnim krugovima smatraju da ako Vlada bude imala snage u izbornoj se godini oduprijeti pritiscima za rast potrošnje, onda i sama može voditi ekonomsku politiku. Bez upliva MMF-a. No, ne isključuju ni moguće pritiske iz Europske komisije na Hrvatsku da se stand bay sporazum nastavi po sadašnjim kondicijama.