Priče o dobrim ljudima u zlim vremenima

Zašto je jedna rođena Beograđanka, s takvim porodičnim backgroundom, došla u Bosnu i Hercegovinu da s njom i njezinim građanima podijeli svoju sudbinu? To je prvo što pomislite u susretu s ovom neobičnom ženom. „Bosna i Hercegovina je bila u državi u kojoj sam ja rođena. Svi dijelovi te zemlje su i dalje u psihološkom i emotivnom smislu moja zemlja, bez obzira na to koliko je novih granica u međuvremenu nastalo,“ kaže Svetlana i dodaje da je sretna što su njezini preci rodom iz ovih krajeva.

„Beograd je izgubio dušu“

„Ja sam se 1999. godine, nakon završene NATO intervencije, preselila u Sarajevo, a 2000. godine u Hadžiće. Zašto, pitate? Pa, Beograd je prije 25 godina bio evropska metropola, ali je taj grad, nažalost, u međuvremenu, izgubio dušu. Sarajevo, koje je preživjelo najstrašniju opsadu u novijoj historiji, i pored te činjenice, sačuvalo je dušu. Kada sam odlučivala da se preselim u Sarajevo, to je bio osnovni faktor koji me je odredio u toj namjeri. Ne mogu da živim u gradu bez duše.“ Ali, priča o Titovoj unuci i Bosni i Hercegovini, počela je mnogo ranije.

Pacijenti joj pričali svoja iskustva

Ratne, 1992. godine, došla je u sjevernu Bosnu da radi kao kardiolog, 'ne bi li bar jednom bolesniku bila od pomoći'. U tim, često, improviziranim bolnicama, susretala se s Hrvatima, Srbima, Muslimanima ... „Oni su, u tom strašnom vremenu, imali potrebu da mi, iako ih nisam pitala, ispričaju svoja iskustva o dobroti ljudi iz druge ili treće etno-nacionalne grupe, koji su im pomogli da prežive. Kada sam čula desetak takvih ispovijesti, pitala sam se zašto ti ljudi imaju potrebu da baš meni to ispričaju? Ali činjenica da sam nosila prezime Broz, možda im je govorila da ja ne mogu biti nacionalist, da ne mogu navijati za jednu stranu protiv druge ili treće,“ kaže Svetlana Broz. Hrvat je pomogao Srbinu, a Musliman Hrvatu. Bila je to pomoć koja je nadilazila etničke barijere u mnogo divnih kombinacija. Tako se rodila ideja za knjigu „Dobri ljudi u vremenu zla“.

Priča o ljudima koji su ostali ljudi

Nije mogla koristiti zapise iz ordinacije zbog profesionalne tajne, ali je okačila stetoskop o klin i zamijenila ga diktafonom, obula čizme i krenula na teren, a to znači, po cijeloj Bosni i Hercegovini. „Moji pacijenti su mi bili inspiracija da takve ljude s imenom i prezimenom potražim u cijeloj zemlji. To je priča o ljudima koji su imali snage da ostanu ljudi u neljudskim vremenima, da pomognu svojim komšijama ili ljudima druge nacionalnosti, koje čak uopće nisu poznavali. Evo, pogledajmo iskustva iz Ruande, jednog od poprišta najvećeg genocida poslije Drugog svjetskog rata ... Možemo biti sigurni da ćemo i tamo pronaći ljude koji su se svojom ljudskošću suprotstavili tim negativnim autoritetima i platili stravičnu cijenu za to. To je konstanta,“ kaže Brozova.

Materijal za knjigu prikupljala je od siječnja 1993. do kraja rata u BiH, a onda su joj nepoznati lopovi 1997. godine, iz kuće u Beogradu, gdje je tada živjela, ukrali skoro sav materijal koji je do tada snimila. Ponovo se vratila na teren u Bosnu i Hercegovinu. „Morala sam raditi sve iznova, sa preko novih 100 sugovornika, jer sam smatrala da nemam moralno pravo da ljude još jedanput dovodim u situaciju da povrijeđuju svoje bolne rane. Našla sam nove sugovornike i shvatila da je BiH puna dobrih ljudi koji su tu dobrotu sačuvali i u najtežim vremenima,“ kaže Svetlana.

Knjiga prevedena na više svjetskih jezika

Njezina knjiga „Dobri ljudi u vremenu zla“ promovirana je u Sarajevu 2003. i doživjela je veliki uspjeh. U pripremi je šesto izdanje. Knjiga je davno prešla granice regije i otišla u svijet prevedena na češki, engleski, francuski, španjolski i talijanski jezik. O knjizi je govorila na nekoliko američkih sveučilišta, a ove zime i proljeća, Svetlana Broz će imati na desetke promocija u Italiji.

Kako Brozovi nikad ne miruju, Svetlana je osnovala i vodi nevladinu organizaciju „Gariwo“, sa sjedištem u Sarajevu. Ova međunarodna organizacija bavi se edukacijom mladih o građanskoj hrabrosti, o hrabrom odupiranju negativnim autoritetima, o kojem s velikim žarom govori. Program edukacije prati prigodna literatura koju publicira „Gariwo“, a obuhvatio je oko 25.000 mladih ljudi na prostoru BiH. „Imam petlju“, naslov je još jedne knjige koju je napisala Titova unuka. Na prvoj strani knjige piše: „Za onu: Tko istinom gudi, gudalom ga po prstima biju, često sam dobivala dokaze da je istinita. Ali, tko je mario za udarce po prstima, bilo je važno izboriti se za istinu, cijena je bila svakako unaprijed uračunata...“

Za izlazak iz krize potrebni drugi ljudi

Kao i svaku Bosanku, Svetlanu Broz brine politička situacija u njezinoj zemlji, čije je državljanstvo dobila prije četiri godine. „Što bi se dogodilo s Evropom da su saveznici 1945.godine, na vlasti u Njemačkoj, ostavili Nacionalsocijalističku partiju i većinu Hitlerovih suradnika? To se, naravno, nije smjelo dogoditi. Ona je zabranjena i to se ne smatra nedemokratskom metodom. A Dejtonski sporazum je na vlasti ostavio sve tri 'nacionalsocijalističke partije' i većinu 'Hitlerovih suradnika'. Praktično, svi koji nisu završili u Haagu, ostavljeni su na vlasti. Pa, Biljana Plavšić bila je dvije i pol godine predsjednica pola države! Sram bilo međunarodnu zajednicu zbog toga,“ uzbuđeno kaže Svetlana Broz i dodaje da s aktualnim političarima u BiH, nema izlaska iz političke i svake druge krize u zemlji. „Pitanje je samo te kritične mase koja treba izgraditi mozaik zdrave i normalne države Bosne i Hercegovine. Ja čekam to vrijeme i zato radim s mladima za to vrijeme,“ kaže Svetlana Broz.