Prije je sve bilo bolje

Pitanje Radio Erivanu: „Što da radim ako odjednom izgubim volju za radom?" Odgovor: „Sjedite malo druže. Proći će." Ruski ministar vanjskih poslova Lavrov rado priča viceve iz vremena komunizma. Možda je to nasljeđe njegovog armenskog oca? Oni ponekad pomažu u bezizlaznoj situaciji na diplomatskom parketu. Ali ponekad ni to ne pomaže.

Tako se sada žali da u vanjskoj politici nema nikakvog napretka. SAD je pokušao kazniti Rusiju svim sredstvima. Čak i u vrijeme Hladnog rata su neke stvari bile bolje, kaže Lavrov.

Grub i hladnokrvan

Preosjetljivost nije do sada bila odlika vrhovnog ruskog diplomata. Naprotiv. Sergej Lavrov zna biti grub i hladnokrvan. Izbjegavao je razgovor s američkim ministrom vanjskih poslova, kada je to koristilo interesima Moskve. Osjećaje – osim u spomenutim vicevima i anegdotama – Lavrov ne otkriva: samo ne pokazati slabost!

U čemu je Lavrov u pravu: odnosi sa Zapadom su loši. Zbog čega je zamišljen: zbog toga što se u dogledno vrijeme ništa neće promijeniti. Sjenke krize u Ukrajini i oko nje su sve duže i duže. Ni jedna strana ne popušta. Zbog toga veliki dio svijeta optužuje političara, poput Lavrova, da ne čini ništa. Jer jedna je stvar otići na konferenciju u München ili New York. Sasvim drugačije je vratiti se u Moskvu s nekim rezultatom ili barem izgledom za rezultat u budućnosti.

To što se na diplomatskom parketu trenutno praktično ništa ne događa Kremlj velikim dijelom može zahvaliti sam sebi. Nitko to ne zna bolje od ruskog ministra vanjskih poslova.

Ono što situaciju dodatno komplicira je unutarnjopolitička osjetljivost Washingtona. U Kongresu glavnu riječ imaju oni koji se zalažu za nastavak sankcija protiv Rusije. Time odvraćaju pozornost od svoje bijede: imaju predsjednika u Bijeloj kući kojem vanjskopolitički nitko ne smije stati na put – pogotovo ne kada se radi o Rusiji. Trump bi opet mogao barem se praviti kao da popušta republikancima kad odobrava daljnje sankcije protiv Rusije. Senatori kao što su John McCain ili Marco Rubio tako bi možda imali osjećaj kao da utječu na politiku predsjednika.

Sankcije najmanje štete SAD-u

Na kraju krajeva, s američkoga gledišta je lako sve više zaoštravati sankcije. Jer američko gospodarstvo to najmanje pogađa. Ispaštaju prije svega njemačke tvrtke, njemačka radna mjesta, njemački porezni prihodi. Amerikanci su tu poput nekog vojskovođe koji saveznike poziva na borbu, dok svoje snage drži u vojarni.

Ta politika neće vječno funkcionirati. Njemačko gospodarstvo traži ukidanje sankcija. Njemačka vlada će još nekoliko tjedana biti u zatišju zbog koalicijskih pregovora o formiranju nove savezne vlade. Ali onda bi brzo politika trebala imati prednost – a ne tvrdoglavo inzistiranje na svom stajalištu.

Sporazum iz Minska, koji su mnogi već proglasili mrtvim, mogao bi biti put prema miru u Ukrajini. Rusiju bi trebalo potaknuti da bude spremna na veće kompromise. Prijetnje i nove sankcije samo zaoštravaju situaciju. Na kraju su onda svi gubitnici.