Priključenje i pripajanje

U Rumunjskoj se zbog jedne vijesti njemačke novinske agencije DPA podigla velika prašina. U njoj se koristi pojam „priključenje“ u vezi s rumunjskom poviješću. A taj pojam je poprilično opterećen nacističkom retorikom...

Već i kratak pogled u Dudenov rječnik njemačkog jezika je dovoljan da se uvidi kako pojam „priključenja" – Anschluss - ima više od 20 značenja. Na njemačkom govornom području se tom riječju, pod navodnicima, obično označava Hitlerov ulazak u Austriju 1938., ali se ona pojavljuje i u tekstovima o drugim povijesnim događajima. I to s drugim značenjem.

1. prosinca Rumunjska je proslavila stotu godišnjicu postojanja moderne rumunjske države. Naime 1918., po završetku Prvog svjetskog rata, donijeta je odluka o priključenju Transilvanije Rumunjskoj kraljevini. O proslavi ove godišnjice njemačka novinska agencija DPA je izvijestila ovako:

„S više vojnih parada Rumunjska je u subotu proslavila stotu godišnjicu priključenja nekadašnje mađarske pokrajine Transilvanije."

Kraljevina Rumunjska je u Prvom svjetskom ratu bila na strani Antante, dakle jedna od pobjedničkih sila. San većinskog rumunjskog stanovništva u tadašnjoj mađarskoj Transilvaniji, san o ujedinjenju s Rumunjskom, zaista se ostvario u vidu mirovnih ugovora. Nastala je nova Velika Rumunjska u koju su bili uključeni Transilvanija, dio Banata i veliki dijelovi nekadašnje Austro-Ugarske.

Prosvjedna nota

U izvještaju DPA povodom ove proslave stote godišnjice u Rumunjskoj više puta se, u kontekstu tadašnjih povijesnih okolnosti, spominje riječ „priključenje". Taj pojam je preuzelo i više medija na njemačkom, među kojima i njemački javni servis ZDF. To je za rumunjske političare bio dovoljan razlog za upućivanje prosvjedne note. U pismu rumunjskog veleposlanika u Berlinu upućenog šefu DPA se govori o teškoj pogrešci i traži se njeno ispravljanje.

Pariser Friedenskonferenz 1919

Na Pariškoj mirovnoj konferenciji 1919. odlučeno je da će dijelovi Mađarske pripasti drugim zemljama, među ostalim i Rumunjskoj

I rumunjsko Ministarstvo vanjskih poslova je uputilo zahtjev da se „tendenciozan" članak odmah ispravi. Predstavnici nacionalno-populističkih medija u Rumunjskoj su govorili o teškim diplomatskim nesuglasicama između Bukurešta i Berlina i zatražili od predsjednika države Klausa Iohannisa, koji je njemačkog porijekla, da ne bude više „sluga" njemačke kancelarke Angele Merkel, već da ju pozove na odgovornost.

Njemačko veleposlanstvo se na Facebooku distanciralo od formulacije DPA. Ono spominje političko ujedinjenje više regija, među kojima je i Transilvanija, u Rumunjskoj kraljevini i naglašava da javni izvještaji koji proturječe duhu tog povijesnog akta ne odgovaraju stavu njemačke vlade. Zato je od agencije DPA i javnog servisa ZDF-a zatražena korekcija spornih dijelova teksta.

Priključenje ili pristup?

To je ZDF i učinio 4. prosinca zamijenivši riječ „priključenje" riječju „pristup". Taj pojam je u povijesnom i pravnom kontekstu 1918. godine - pogrešan. A i neovisna novinska agencija DPA je ispravila tekst – njena nova riječ sada glasi: „pripadnost". Stogodišnja pripadnost Transilvanije Rumunjskoj? I to „poboljšanje" je svakako za kritiku.

Prema protokronizmu (rumunjskom „povijesnom učenju" Ceausescuovog doba, prema kojem su mnoge kulturne tekovine Europe potekle iz rumunjske umjetnosti – prim. prev.), spomenuti teritorij je već tisuću godina bio dio različitih rumunjskih upravnih jedinica na tom području. Otuda potječe i službeni stav o „ponovnom ujedinjenju" Transilvanije s Rumunjskom prije 100 godina.

Ovdje ne bi bilo naodmet prisjetiti se mudrosti „Starog Fritza" (Friedricha II., pruskog kralja iz 18. stoljeća) koji bi rekao: spusti loptu! Reakcije su bile prebrze i preoštre. Ali povijest se uvijek čita i – srcem.

Rumänien ungarische Minderheit

Mađarska manjina u Rumunjskoj slavi mađarski, a ne rumunjski nacionalni praznik

Brzopleta reakcija

Inače, rumunjsko-mađarski odnos je – kao što i piše u izvještaju DPA – obilježen napetošću i strahovima. Tako je mađarska desno nacionalna vlada zabranila svojim diplomatima sudjelovanje u slavljima povodom rumunjskog nacionalnog praznika – 1. prosinca. I glavni predstavnici mađarske manjine u Rumunjskoj su postupili jednako.

S druge strane, mnogi Rumunji strahuju da mađarska manjina u Transilvaniji ne razmišlja ni o čemu drugom osim o odcjepljenju od Rumunjske i priključenju Mađarskoj. Onaj tko pojam „priključenja" u povijesnom kontekstu ujedinjenja iz 1918. i u kontekstu današnjeg članstva Mađarske i Rumunjske u EU prevodi kao „aneksiju", teško će se osloboditi primjedbe da je „tendenciozan". U Zakonu broj 2613/1918, objavljenom još prije 100 godina u rumunjskom Službenom listu, ujedinjenje se označava glagolom „alipire", dakle govori se o „pripajanju", o „priključenju" Transilvanije Rumunjskoj kraljevini. U vezi s tim se i u povijesnim spisima i novinskim izvještajima pojavljuje riječ „alipire".

Povijesna kultura koja ne vodi računa o osjećajima pojedinca, grupe ili čitavog društva uvijek je problematična. Sigurno je da bi izvještaj o kojem je riječ bio iznad svih primjedbi da je umjesto pojma „priključenja", koji se spominje više puta, upotrijebljen pojam „političkog ujedinjenja". Ali brzopleto političko utjecanje na slobodno i korektno izvještavanje iz straha od mogućeg nezgodnog ili zlonamjernog tumačenja mora se u svakom slučaju izbjeći.

Čitajte nas i preko DW-aplikacije za Android

Povezani sadržaji