Prikljucak na internet bez struje i telefona?

Samo u New Yorku ima više prikljcaka na internet nego u citavoj Africi. To je jedan od najocitijih pokazatelja tehnološkog jaza izmedu Sjeverne Amerike, Europe i Azije na jednoj strani i ostatka svijeta, osobito Afrike na drugoj. Razlozi toga su nedostatak izobrazbe i prije svega infrastrukture. Njemacka Organizacija za tehnicku pomoc GTZ nastoji pomoci u prebrodivanju toga jaza projektima u zemljama u razvoju.

Prije dvije godine je GTZ na jugoistoku Mauretanije uspostavio CyberCommune, jednu vrstu internet-kafica. Koriste ga najrazlicitije državne i nedržavne organizacije, udruge i 27 opcina. Samo rijetki od njih imaju vlastiti kompjutor. Vecina koristi kompjutore GTZ-a u gradu Aiounu. Tako mogu pretraživati internet ili stupiti u kontakt elektronskom poštom s drugim organizacijama. Kako to funkcionira pojašnjava predstavnica GTZ-a Monika Pottgiesser:

"Trenutno to funkcionira tako da ljudi iz opcina dolaze izravno u Aioun, imaju vlastitu lozinku ili lozinku svoje organizacije i kažu da žele podici poštu za ovoga ili onoga. Upraviteljica, menadžerica CyberCommunea to omoguci, otvori e-mail, otisne poruke koje onda doticna osoba ponese sa sobom."

Odlucujuce je pritom da se ljudi navikavaju na tehniku, kaže Pottgiesserova. Kad onda dobiju vlastiti kompjutor oni znaju kako s time postupati. U regiji je u meduvremenu podijeljeno 15 racunala. Ali, buduci da tamo nema ni struje ni telefona, kompjutori se opskrbljuju strujom uz pomoc solarnih celija, a na internet su spojeni preko satelita.

GTZ zasad snosi dio troškova za satelitsku vezu, a svi ostali troškovi kao financiraju se od clanarine ili drugih prihoda. Cilj je da se projekt sam financira. Monika Pottgiesser je optimisticna da ce to uskoro biti moguce. Njezina ideja je bila etabliranje interneta kao medija.

GTZ je u Mauretaniji nazocan vec godinama, gradio je ceste i vijecnice, ali nedostajala je struktura za komunikaciju. Ne postoji radio ni televizija, pa je Pottgiesserova pokušala etablirati novi medij - koji se pokazao kao prikladan i u pogledu ravnopravnosti žena i muškaraca. "S obzirom da je Mauretanija islamska republika pitala sam se smijem li uopce žene, mlade žene dovesti na internet, smijem li ih uopce ukljuciti, pomiještai ih u internet-kaficu u društvu koje je doista podijeljeno na muškarce i žene. Ne bi li možda bilo potrebno ponuditi odvojene termine za muškarce i žene."

Ali, u diskusiji s ljudima pokazalo se da je važnije koristiti šanse koje pruža novi medij, internet-kafic kao neutralni prostor, u kojem muškarci i žene sjede jedni pored drugih u inace podijeljenom društvu.

"Žena se okrene na stranu i kaže, pogledaj ovo, a pored nje može biti njezin stric kojem se inace u svom kulturnom krugu ne smije obracati, ovdje to može i on se nagne, pogleda, tu oni medusobno komuniciraju."

Ipak, žene su zahtijevale odredenu sigurnost.Ulaz u internet-kafic je zapravo ulaz u prostorije GTZ-a tako da se ne vidi tko kamo ide. Osim toga ulaz se ne vidi s ulice i pod nadzorom je.

To je, medutim, samo pocetak. Još treba puno uciniti, osobito se gospodarstvo mora angažirati.

"Ako želim u Mauretaniji koristiti svoj mobilni telefon iz Njemacke, to nije moguce. U Senegalu je to moguce, u Maliju, Maroku, ali ne u Mauretanij. Ima puno slabih tocaka koje su više gospodarske naravi, a ne politicke. Naravno znamo da su ta dva podrucja vrlo blisko povezana."

Politicko vodstvo u Mauretaniji podržava rad GTZ-a. Za vladu je intrnet važno sredstvu u provodenju njezinog prgrama. Tržište, dakle, postoji. A prije kratkog vremena je i jedan privatnik otvorio internet-kafic u središnjoj Mauretaniji. GTZ se nada da ce taj ponudac preuzeti dio njegovog dosadašnjeg servisa, ali tako dugo dok se sustav ne etablira GTZ ce i dalje zadržati svoju ponudu.