Pronađen film Oktavijana Miletića

U potrazi za filmskom građom proizvedenom za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske filmski arheolog Danijel Rafaelić iz Hrvatske kinoteke u bečkom filmskom arhivu je naišao na rad anonimnog autora, snimljen 1942. godine, koji bilježi životne običaje stanovnika Šestina. Ostvarenje „Život hrvatskog seljaka“ Rafaelić, koji priprema monografiju o filmskoj proizvodnji u NDH-u, nakon pažljive analize pripisao je legendarnom hrvatskom sineastu Oktavijanu Miletiću: „Imao sam čitavu znanstvenu podlogu koja me upućivala da je Miletić neke filmove snimao i za njemačke producente tijekom ranih 40-ih. Jedan od njih bio je i ‚Život hrvatskog seljaka‛. Činjenica da se taj film nalazio neprepoznat u bečkom arhivu nije iznenađujuća, jer filmski arhivi imaju puno filmova kojima je teško pripisati autore. Institucije nemaju osoblja koje ima dovoljno široko obrazovanje da bi to mogli prepoznati.“

Svoju analizu i zaključak Rafaelić temelji na stilskim obilježjima pronađenoga materijala: „Stilski to apsolutno izgleda kao film Oktavijana Miletića, poglavito stoga što on u to vrijeme prestaje sa svojim neprofesijskim bavljenjem filmom i prelazi u – nazovimo ga – službeni filmski izričaj, a s druge strane novine i filmski časopisi toga doba upućuju na to da je on režirao film koji se zove ‚Život hrvatskog seljaka‛. Naravno da uvijek treba ostaviti mali upitnik: što ako je postojao još jedan film ‚Život hrvatskog seljaka‛, a taj nije Miletićev? No, mislim da nas takav način razmišljanja ne bi doveo nigdje, a kamo li do otkrića.“

Vrlo vrijedan materijal koji donosi djelić hrvatske povijesti i života njezinih stanovnika nastao je u razdoblju kada je Miletić radio za njemačke filmske kompanije koje su bile pod nadzorom nacističkog ministra propagande i narodnog prosvjećivanja Goebelsa: „Joseph Goebels držao je, naravno, pod budnim okom sve filmske kompanije koje su tamo radile. Nama su interesantne dvije: UFA i TOBIS. Ovaj film koji je tada rađen za strane partnere govori dosta o Oktavijanu Miletiću i njegovu stavu prema tome. Naime, ni na kojoj razini nije niti rasistički, ni nacistički, ni išta slično. Radi se jednostavno o jednom od najljepših hrvatskih dokumentarnih filmova koji ne pada u tu klasičnu zamku propagande.“ Tome možemo dodati i podatak da je Miletić odbio snimiti prvi film napravljen u NDH-u – onaj o Pavelićevu govoru: „Nije svoju genijalnost podredio političkim uvjetovanjima Goebelsa i politike toga doba“, zaključuje Danijel Rafaelić. Zanimljivo je da ovo važno otkriće dolazi baš u godini u kojoj Hrvatska kinoteka slavi 25. obljetnicu osnutka pa taj nalaz zacijelo predstavlja jednu od najljepših rođendanskih čestitki.