Prosvjedi su loši za posao
9. veljače 2006
Njemački zavod za statistiku objavio je nove podatke - za 2005. - o vanjskotrgovinskoj bilanci ove zemlje. Ukratko - Njemačka je bila i ostala svjetski prvak u izvozu i to pogotovo, ako se to računa po glavi stanovnika: prošle godine je izvezla roba i usluga za 50 milijarde više nego 2004. i vrijednost je dosegla 786 milijardi eura. Doduše, narastao je i uvoz - sa 575 na 625 milijarde ali se pritom treba i sjetiti divljanja cijene nafte tijekom prošle godine.
Iako golema većina i izvoza i uvoza odlazi u druge zemlje Europske unije, muslimanske zemlje - i osobito Iran - su sve važniji partneri Njemačke. Jer to su u pravilu zemlje sa mladim i sve većim stanovništvom, sve većom kupovnom moći i izrazitom potrebom za raznim infrastrukturnim projektima - sve elementi koji će svakog njemačkog managera iz strojogradnje, metalske industrije, kemijske i petrokemijske industrije - i naravno automobilske - natjerati da se raspita za prvi avion u tom smjeru. Kada je konkretno riječ o Iranu, već i zveckanje eventualnim sankcijama i trgovinskim embargom neće baš osobito zabrinuti - na primjer američke tvrtke: one ne posluju sa Iranom već godinama tako da i nemaju što izgubiti. Ali brine njemačke direktore: izvoz u Iran je narastao u samo godinu dana za čitavu četvrtinu i dosegao je već četri i pol milijardi eura. Dobro, reći ćete, to je jedva pola postotka ukupnog njemačkog izvoza, ali već i tako je Iran najvažniji trgovinski partenr regije. Usporedbe radi, Njemačka je u Siriju ili Libanon izvezla robe u vrijednosti od oko 450 milijuna. Ono što pomalo brine je uvoz iz Irana u Njemačku: začudo, najveće stavke od nešto preko 400 milijuna eura uvoza, ne predstavlja nafta - nego tepisi i pistacije.
No u trgovini uvijek ima više iracionalnih odluka što i od koga kupiti nego racionalnog odabira najkvalitetnije ponude - i iracionalni prosvjedi protiv Zapada samo su kruna tog procesa. Otvoreni embargo Irana na robu iz Danske i poziv na bojkot u mnogim drugim muslimanskim zemljama sigurno neće dovesti Dansku u gospodarsku krizu - ukupan izvoz Danske u muslimanske zemlje iznosi oko milijardu eura - ali nipošto se ne dopada danskoj prehrambenoj i prije svega mliječnoj industriji, farmaceutskoj industriji, industriji građevinskih elemenata ili audio-uređaja jer su sve to proizvodi o kojima se i odlučuje pred policom samoposluge, a ne u dugoročnim poslovnim projektima između dvije tvrtke. Sada se više niti ne isplati ulaziti u raspravu, da li su baš te sporne karikature od prije četri mjeseca doista pravi i jedini razlog bijesa, jer mlijeko je proliveno: poduzeća iz Danske strahuju da će im sada dugo trebati opet kročiti na tržišta Istoka. Tko može, pretvara se da je Islanđanin ili Šveđanin ali staro je pravilo - kada ulicom kroči gomila, mudar trgovac zatvara svoju trgovinu; najbolje solidnim čeličnim rešetkama pa čak i ako su "Made in Germany".