Protestantska škola u glavnom gradu Egipta
25. lipnja 2008
Njemačka protestantska srednja škola (DEO) u Kairu ima dugu tradiciju. Osnovala ju je Njemačka protestantska općina prije više od 130 godina, kako bi njemačkoj djeci koja žive u toj zemlji omogućili odgovarajuće obrazovanje. Danas škola ima kulturno-političku zadaću i smatra se školom u kojoj se djeca susreću s drugim mišljenjima. Osamdeset posto učenika su Egipćani, ostali dolaze iz njemačkih ili miješanih obitelji. Profesori, njih 120, također su i Nijemci i Egipćani. Susreti među učenicima održavaju se u školi svakodnevno na različitim razinama.
Drugačiji način nastave
Svaki dan točno u sedam i petnaest čuje se egipatska nacionalna himna. Za 1.200 učenika koji svako jutro dolaze iz različitih dijelova Kaira, počinje novi dan. ’’Naš je prorok ovdje Isus, ali s islamskog gledišta. On je prorok koji je napisao sveto pismo, Bibliju, i bio je čudo od djeteta, sin Djevice Marije.Umro je vrlo rano, u 33 godini. U našoj vjeri nije razapet, nego je od Boga primljen na nebo'', govori učenik 12. razreda na vjeronauku. Začuđujuće je to kako djeca ozbiljno govore o svojoj vjeri. U Kairu je vjera dio života, također i u životu mladih. Kao što su kršćanstvo i židovstvo, uz islam, ostavili svoje tragove u gradu, tako se i u školi miješaju vjere. Međutim, u višim razredima učenici pohađaju zajedničku nastavu vjeronauka, koja je obvezna za sve. Danas učenici trebaju pronaći koje značenje Isus ima u različitim vjerama. ’’Gdje postoji podudaranje, a gdje razlike u vjeri. To je povod za raspravu, za razgovor, ali i za dijalog. Često se primjeti da imamo mnogo, mnogo sličnosti o kojima nismo ni svjesni, jer jednostavno premalo znamo o drugima’’, kaže Hermann-Josef Müller, učitelj vjeronauka.
On je zajedno sa svojim kolegama 2001. razvio ideju za tzv. kooperativnu nastavu vjeronauka. Tada su i kod učenika postojale mnoge dvojbe. Upravo na nastavi njemačkog jezika, kada se raspravljalo o temama koje su se odnosile na vjeru - npr. o dramskoj pjesmi Nathan Mudri G. E. Lessinga - sukobljavanje u razredu bilo je veliko, prisjeća se Müller.
Vjera, sastavni dio programa
Naravno, uvijek postoje neki sukobi ili male nesuglasice. I ovdje se oštro raspravlja o aktualnim događajima, poput rasprave o karikaturama Muhameda. Ali, upravo je taj dijalog možda i tajna uspjeha. ‘’Učim prihvaćati i druge ljude, stvari o židovstvu i kršćanstvu, jednostavno učim poštivati druge vjere’’, kaže jedna učenica. Tim učitelja uvijek čini jedan kršćanski i jedan muslimanski učitelj, u ovom su to slučaju Hermann-Josef Müller i Ashraf Ahmed. Zajedno organiziraju nastavu i predaju učenicima. Novi oblik nastave vjeronauka i za učitelje je izazov i obogaćenje. ‘’Ta otvorenost, nekada su učenici tako otvoreni, dijelom sam i ja to naučio od njih’’, kaže Ahmed. Kooperativna nastava vjeronauka u međuvremenu je postala još jedan reklamni natpis škole. ‘Još jedan’, jer 1873. osnovana škola, koja je najstarija ustanova na njemačkom jeziku u Egiptu, već mnogo godina uživa vrlo dobar ugled.
Mjesta na školi jako su poželjna, prijamni ispit sastoji se od više stepenica. Čuven je i popis prijašnjih učenika, koji se proteže diljem svijeta. Mnogi su dospjeli na utjecajna mjesta u Egiptu ili inozemstvu. Roditelji, koji su prije i sami pohađali školu, šalju i svoju djecu, jer cijene ono što su i sami tu naučili. ‘’Posebno je to što djecu potiču na razmišljanje, a ne samo da uče napamet. Isto tako uči ih se da moraju biti samostalni’’, kaže jedna majka.
Sučeljavanje sa stvarnošću
Naravno, neki tu vide i negativne strane. ’’Mnogi su kao slijepe mačke kada izađu iz škole. Vozač dođe pred njih i odveze ih doma. Oni ne vide što se događa na ulicama i u opasnim četvrtima’’, govori jedan učenik. Mnogi učenici dolaze iz viših klasa i nemaju predodžbu o životu prosječnog Egipćanina. Hannah Hartmann, koja već 15 godina vodi školsku knjižnicu, uzela si je za zadaću da upravo to promijeni. ''Mnogi ovdje trebaju otvoriti oči. Ako ne naši učenici, tko će drugi podići ovu zemlju?'', kaže Hartmann. To nastoji ostvariti pomoću socijalnog odbora. Učenici od 7. do 12. razreda planiraju i organiziraju zajedno s njom dobrotvorne projekte. Jednom posjećuju osobe koje boluju od gube, drugi put "kairenere", osobe koje žive od toga da razvrstavaju smeće drugih. ''Učenici su bili jako šokirani. Bili su toliko šokirani, rijetko sam ih vidjela tako pogođene'', kaže Hartmann. Odbor za vrijeme roditeljskog sastanka prodaje na školskom dvorištu sendviče, pića i slatkiše. Djeca nastoje tako oraspoložiti roditelje i učitelje i pri tome prikupiti i novac za svoj sljedeći projekt.
Suradnja u socijalnom odboru je dobrovoljna. Svaki četvrtak sastaju se njegovi članovi kako bi planirali sljedeći projekt. U Kairu uvijek postoji nešto za raditi, ideje nam stoga naprosto same dolijeću, dodaje Hartmann. Nije ni čudo, u širem području Kaira živi između 18 i 25 milijuna ljudi, mnogi od njih su siromašni. Upravo tu sliku stvarnosti škola nastoji približiti svojim učenicima.