Anti-Mobbing-Programm Schule
14. studenoga 2011
Nastava plivanja šestog razreda je upravo okončana, učenici još imaju mokru kosu. Usprkos tome jedanaestogodišnjaci žure prema izlazu, naguravajući se i glasno se smijući. Nastavnik Norbert Kehmeier iz cjelodnevne srednje škole u Neussu budno pazi na svoje "ovčice". On još nije doživio veće probleme s nasiljem, mada se škola nalazi u tzv. "problematičnoj četvrti".
Ali jedanaestogodišnji Philipp ima drugačija iskustva. On je vidio kako su jednog njegovog školskog druga neka druga djeca ne samo zadirkivala i mobirala, već i tukla. "Djeca su stajala u krugu i gledala kako dvojica-trojica tuku mog školskog prijatelja i još su najavijali, poticali ih", priča Philipp. Prvo što mu je palo na pamet bilo je: pobjeći, maknuti se s tog mjesta, da i sam ne dobije batine. "Ali htio sam prijatelju ipak i pomoći".
Trening protiv nasilja
Pitanje je samo - kako? Strah je velik, a mobiranje na školama - tzv. bullying - se odvija na različite načine. Nekada su to udarci, drugi puta je zadirkivanje ili vrijeđanje. A ponekad i samo bolno ignoriranje. Žrtve su uvijek pojedinci, počinitelji često u grupi. I, to je karakteristično, često su tu i gledatelji koji ništa ne poduzimaju.
Kako bi se to spriječilo, škola u Neussu je razvila trening-program "Učiti bez nasilja". Cilj je jačanje samosvijesti i osjećaja vlastite vrijednosti kod učenika s jedne strane, te stvaranje pozitivnog i poticajnog ozračja na školi s druge. Do sada je trening prošlo 200 učenika, objašnjava Norbert Kehmeier: "Nije dovoljno samo prečuti neku uvredu. Potrebno je više od toga, tu veliku ulogu igra tzv. 'govor tijela' i mi smo to učenicima pokazali."
Podići glavu, ispraviti leđa
Jasan govor tijela znači podići glavu, ispraviti leđa, stajati ili hodati uspavno. Poruka je: ti mi ništa ne možeš, ja te se ne bojim. Djeca su uvježbavala takvo držanje i iskusila razliku. Osjeća se bolje kada tako prolazi školskim dvorištem, kaže Maurice iz šestog razreda, nego kada ide pogrbljen.
A najbolje je kada jasan govor tijela prate i jasne riječi. Dvanaestogodišnja Vanessa bi povikala "Stop! Ne! Ja to ne želim!" kada bi ju netko napao. Pritom ona zamišljenog napadača zaustavlja ispruženom rukom. Poruka glasi: makni se, drži se podalje od mene.
Pozvati pomoć, pobjeći ili se braniti?
Jednostavne uvrede moguće je ignorirati, ali što činiti kada te netko napadne, kada ti želi nanijeti bol?
"Postoje tri stupnja samoobrane: prvi je procijeniti situaciju i pozvati pomoć. Drugi je pokušati pobjeći. A ako to nije moguće, onda je treći stupanj obraniti se upotrebom sile", objašnjava Sybille Wanders. Ona je nastavnica tjelesnog odgoja i inicijatorica je savezne inicijative "Učiti bez nasilja".
Na tečajevima ne sudjeluju samo učenici - njih se organizira i za nastavnike i roditelje. Samo što su roditelji rijetki gosti - od 200 učenika srednje škole u Neussu na poziv je odgovorilo samo 20 roditelja. To međutim nije iznenađenje i odgovara trendu koji se primjećuje u Njemačkoj već neko vrijeme, a to je da roditelji pitanja odgoja djece sve češće prebacuju na školu i nastavnike.
Svaki treći učenik bio je već žrtva cyber-mobbinga
Relativno nov oblik mobbinga je onaj putem interneta. Poglavito u socijalnim mrežama se šire laži o osobama, ponekad im se prijeti, vrijeđa ih se, a nekada im se podmeću i manipulirane fotografije. Anketa koju je Institut za istraživanje javnog mnijenja Forsa objavio u lipnju ove godine pokazuje da je u Njemačkoj svaka treća mlada osoba već bila žrtva takvih napada.
Na školi u Neussu je do sada, na sreću, zabilježen samo jedan takav slučaj. Jedan učenik je objavio na internetu snimke s nastavnog sata kojima je ismijavo svog nastavnika. Ali je na učenikovu nesreću njegov otac policijski službenik: "On je intervenirao i nakon tri-četiri sata je snimka bila uklonjena iz mreže", objašnjava uz smješak Norbert Kehmeier.
Autori: Daphne Grathwohl / Z. Arbutina
Odg. ur.: D. Dragojević