Još okrutniji odnos prema migrantima. To je odgovor poljske vlade na sve veći broj neregularnih prelazaka granice iz susjedne Bjelorusije. Kao odgovor na sankcije Europske unije, bjeloruski diktator Aleksandar Lukašenko organizirao je ciljano prebacivanje migranata i izbjeglica na granice članica EU-a: Poljske, Latvije i Litve. Varšava je reagirala usvajanjem zakona koji lokalnim zapovjednicima graničnih službi daje ovlasti da sami odlučuju o sudbini tih ljudi.
Reformom se legalizira kratak proces s migrantima: ako graničari otkriju ilegalni ulazak u zemlju, oni mogu u skladu sa zakonom odmah deportirati strance. Također mogu tim ljudima izreći i trogodišnju zabranu ulaska u kompletan šengenski prostor. Dakle, više ne odlučuju ni nadležne vlasti ni sudovi – sve je u rukama graničara na licu mjesta.
Ljudi nisu oružje
Onaj tko bude uhvaćen pri ilegalnom prelasku granice, nema više mogućnost podnošenja zahtjev za dodjelom azila. Uvažiti se moraju samo zahtjevi u slučaju da neka osoba ili neke osobe dolaze izravno s područja države u kojima im prijeti opasnost ili su u njoj progonjeni. To dakle ne vrijedi za tisuće migranata koji u Poljsku dolaze iz Bjelorusije, iako oni potječu iz Iraka, Sirije i Afganistana. Ovaj je tjedan priopćeno da Europska komisija trenutno provjerava usklađenost poljskog prava s pravom EU-a.
U Lukašenku Poljska ima susjeda koji je spreman na sve. Lažnim obećanjima on privlači ljude u svoju zemlju kako bi ih kasnije poslao u šume na granici s Poljske ili baltičkim zemljama. A tamo se suočavaju i s rizikom da umru od gladi i žeđi ili da se smrznu. Posljednjih tjedana je na putu iz Bjelorusije prema graničnim regijama preminulo najmanje osam ljudi.
Europska unija se u ožujku 2020. suočila sa sličnom situacijom na grčko-turskoj granici. Turski predsjednik Erdogan poslao je u smjeru EU-a desetine tisuća migranta, kako bi iznudio nove ustupke u sporazumu o izbjeglicama s Unijom. I tada, kao i danas, u Bruxellesu se govorilo o instrumentalizaciji izbjeglica. To znači da ih Lukašenko koristi kao oružje, upereno prema vanjskim granicama EU-a. Ali baš kao i prošle godine na jugoistoku Europe, isto je i danas na poljskoj granici – ti ljudi nisu nikakvo oružje s kojim se bori, oni su politički taoci, ljudi koji imaju pravo na humanitarnu pomoć.
Bez okrutnosti
Čak i ako predsjednik Lukašenko koristi sva raspoloživa sredstva kako bi povećao pritisak na EU, odgovor država članica ne smije biti okrutnost po svaku cijenu. Zidovima čiju gradnju u međuvremenu zagovara više šefova država i vlada zemalja EU-a, kao i ilegalnim pushbackovima, odnosno protjerivanjima, koje pojedine zemlje već dugo prakticiraju, EU dugoročno neće ništa dobiti. Naprotiv: bjeloruski vlastodržac tako samo dobiva još više pažnje i može upirati prstom u gnusne stvari koje se događaju na Zapadu.
Poljska vlada mora osigurati poštivanje ljudskih prava za sve ljude u toj zemlji. Ali, preostale članice EU-a ne smiju šutke prihvaćati ili čak kradomice pozdravljati to što Poljaci za njih obavljaju prljave poslove i nastavljaju potkopavati pravo na azil.
Sustavno kršenje prava
No, za EU nije nikakva novost ovo što se sada događa u Poljskoj. Još 2015. je Mađarska provela reforme na temelju kojih migranti, koji ilegalno borave u zemlji, mogu biti deportirani i to bez provjere svakog pojedinog slučaja - kako to predviđa pravo Europske unije.
Ilegalni pushbackovi od strane priobalne straže ili graničnih službi konstantno se dokumentiraju u Grčkoj i Hrvatskoj. Europsko pravo se u međuvremenu sustavno krši na vanjskim granicama Unije. Izgleda da su u međuvremenu u Europskoj uniji, čije se članice ne mogu dogovoriti oko toga kako se nositi s pritiskom migracija i podjelom odgovornosti na svojim vanjskim granicama, ograđivanje, a u slučaju potrebe i upotreba sile optimalna sredstva.
Naravno da EU ne može i ne smije dozvoliti da je ucjenjuje diktator poput Aleksandra Lukašenka. Ali, njezine članice su dužne zajedno tražiti rješenja koja su kompatibilna s ljudskim pravom na pomoć izbjeglicama i europskim vrijednostima. Prije nego što na koncu od toga više ništa ne (pre)ostane.
Pratite nas i na Facebooku, preko Twittera, na Youtubeu, kao i na Instagramu