"Rado bih se vratio ali..."

Dragan Prelević, predsjednik Saveza udruga prognanih s Kosova u Vojvodini, koje broji gotovo 6.000 članova, o pregovorima između Beograda i Prištine naravno ima vlastito mišljenje. „Od pregovora ne očekujem ništa drugo osim mlaćenja prazne slame...“ Prelević često odlazi na Kosovo, kako bi isporučio humanitarnu pomoć. Njegovog doma u Prištini više nema. „Ja na Kosovo idem svakih 15-20 dana, tako da sam ja prisutan dolje. I tamo mi je, kad odem, lijepo. Duša, moralni lijek, mirno se osjećam kad odem tamo. Ja bih bio najsretniji kada bih se mogao vratiti i tamo umrijeti. Na Kosovu. Ali za to nema uvjeta“.

Nema povratka

Goran Golubović također kaže da bi se rado vratio na Kosovo. Prema njegovim riječima, od 1999. godine do danas svega devet obitelji je Savez udruženja prognanih uspio vratiti na Kosovo: „Želja moja i volja i jest da se vratim. Ali treba čovjek biti realan, shvatiti kakva je trenutna situacija dolje. Prvo, nema nikakve sigurnosti. Pričalo se o povratku, a mi smo od 1999. do danas uspjeli da preko Saveza vratimo svega devet obitelji, a to je nula. Nismo tim ljudima mogli osigurati sigurnost.“

Sava Ristić iz sela Miloševo u općini Obilić kaže da bi se vratio, pod uvjetom da mu se jamči sigurnost: „Sigurno bih se vratio u moje selo, jer ja nisam prodao moje imanje, niti ga namjeravam prodati. Nisam se ni odjavio sa Kosova.“ Ristić dodaje kako i Albanci iz njegovog mjesta sada žale što su Srbi otišli: „Kukaju sada za nama i Albanci da se vratimo, ali to ne smiju javno jer strahuju od njihovih vođa. Znači, nije upropašten samo srpski živalj. Jer mi smo ipak živjeli i radili s Albancima, znamo se, mi obični ljudi. Ulazili smo u kuće, mi kod njih i oni kod nas. Znači, štetu svom narodu je napravilo vodstvo, i jedno i drugo.“

Kao u drugoj državi

Sava Ristić misli da bi se Srbi vratili na Kosovo, samo da im se jamči sigurnost: „Ništa drugo ne treba materijalno, da samo vrate sigurnost ljudima, ja mislim da bi se možda 70-80 posto ljudi vratilo.“

Dragan Prelević ne dijeli to mišljenje: Ja mislim da nema povratka s ovom politikom koja se sada vodi.“ Goran Golubović još je veći pesimista: „Vjerujte mi da se 90 posto prognanih nikada neće vratiti na Kosovo. Dosta je vremena prošlo, 14 godina je prošlo od rata, ljudi su se prilagodili na nove sredine.“ A kako se osjeća Sava Ristić u Vojvodini, u kojoj su živjeli njegovi preci prije nego što su se vratili na Kosovo: „Nalaziš se u svojoj državi, a nisi u svojoj državi.“

Bogatije od Švicarske

A koliko svi oni koji se ne mogu vratiti vole svoj zavičaj, najbolje govori priča Save Ristića: „Ja vam kažem i tvrdim i ima dokaza da je Kosovo bogatije i od Vojvodine, i od Srbije, i od Švicarske je bogatije, samo treba neko tima znati da upravljati. Jer tamo imate i poljoprivredu, i rudarstvo, i zemlju, i šume, i klimu." Sava Ristić ima i poruku za srpske i albanske pregovarače: „Pustite obične ljude, oni će se prije sporazumjeti nego umni i pametni.“