Rafsandžani ili Ahmadinežad? – Iran bira predsjednika
24. lipnja 2005
Tvrdolinijaš iz glavnog grada je u prvom krugu osvojio iznenađujuće visokih 19 posto glasova. Za očekivati je ponovno dobru posjećenost biračkih mjesta, osobito od strane onih Iračana koji su ignorirali prošlotjednu prvu rundu. Oni sada po svaku cijenu žele spriječiti Ahmadinežadovu pobjedu.
Konzervativac ili tvrdolinijaš?
Reformski orijentirani političari više nisu u igri za predsjednički položaj: izbor će tako pasti ili na umjerenog konzervativca ili na tvrdolinijaša. U javnosti se spominju čak i neke druge usporedbe, na primjer: siromašni protiv bogatog. Simbol onih koji nemaju ništa, takozvani islamski proletarijat, je Mahmud Ahmadinežad, tvrdolinijaš koji može računati na potporu duhovnog vođe te «čuvara revolucionarnih i običajnih tekovina» te prije svih jednostavnog i često duboko religioznog dijela stanovništva. Ahmadinežad je toj grupaciji dao velika predizborna obećanja: «Meni su svi Iranci podjednako dragi. Ali u islamskom sustavu, samo po sebi razumljivo, jači moraju pomagati slabijima kako bi na kraju svi živjeli u blagostanju.»
„Za Boga i vođu“
Njegove muške pristalice nose duge brade, a ženske tradicionalnu crnu nošnju – čador. O razlozima izlaska na birališta govori jedna od njih: «Prije svega da bi Bog bio sa mnom zadovoljan. Onda i zato što to od mene očekuje moj vođa, i konačno zato što je to moja dužnost: za moju domovinu, za krv mučenika i za mog imama Homeinija.»
Mnogi Iranci se boje da bi Ahmadinežad, ukoliko pobijedi, mogao ukinuti puno svakodnevnih sloboda za koje su se građani izborili tijekom osmogodišnje vladavine reformski nastrojenog predsjednika Hatamija. Oni koji su bojkotirali izbore prije tjedan dana sada pozivaju na izbor manjeg od dva zla: «Tražimo ukidanje neograničene kontrole Vijeća čuvara nad tijekom izbora, želimo slobodu tiska, oslobađanje političkih zatvorenika, slobodu misli i dozvolu rada zabranjenim novinama.»
Umjereni Rafsandžani?
Što se tiče Rafsandžanija, većina se nada da on kao budući predsjednik ne bi dirao postojeće slobode. Njega, navodno jednog od najbogatijih ljudi u Iranu, zanima moć, a ne ideologija. 70-godišnji Rafsandžani se u javnosti predstavlja kao prijatelj mladih i žena te kao odlučan neprijatelj islamskog radikalizma: «Cijeli sam život bio protiv toga; vjerujem u umjerenost i snagu političkog centra.»