1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Rokeri u školi za emocije

29. rujna 2009

Za dobar rock ili pop koncert već odavno nije dovoljno samo stati na pozornicu i odsvirati svoj repertoar. Zato glazbenici sve češće angažiraju i profesionalce kod kojih uče kako pokazati osjećaje vezane uz neku pjesmu.

https://p.dw.com/p/Jo17
Članovi benda Abel & Cain uče kako biti emotivan
Članovi benda Abel & Cain uče kako biti emotivanFoto: Volzana Anders

Bettina Habekost već je podučavala brojne njemačke grupe i samostalne izvođače, među kojima i grupu Guano Apes te pjevače Saschu i Xaviera Naidooa. Ta plesačica i koreografkinja posljednjih se godina specijalizirala za performance glazbenika na pozorici.

Bettina Habekost
Bettina Habekost "prodaje" osjećajeFoto: Volzana Anders

Kako djelovati vjerodostojno? Bettina zna!

Sat emocionalnog treninga kod Bettine Habekost iz Manheima prolazi vrlo brzo. Njemački bend „Abel & Cain“ pred komercijalnim je prodorom, a za potpun uspjeh nedostaje im samo još nekoliko detalja. Bettinu su angažirali da ih poduči u tome kako će na pozornici djelovati vjerodostojno. Ona objašnjava koji je njen zadatak: „Važno je da vizualni akt pristaje uz glazbu, da se prenesu emocije u govor tijela, znači da su tekst i vizualna slika u skladu s glazbom.“ Zdušno i s puno strpljenja, Bettina trenira članove banda kako da pokretima tijela i mimikom što bolje izraze glazbu koju izvode.

Bettina i Dominic
Bettina objašnjava Dominicu što mu je činitiFoto: Volzana Anders

Na pozornici - bez maske

Dobre glazbenike treba podučiti kako na pozornici prirediti i dobar performance, ističe Bettina: „ Ponekad nedostaje ono iskreno. Čovjek na pozornici treba skinuti masku, praktički se razgolititi i transportirati dušu glazbe. U glazbenom poslu često se želi biti „cool“, osobito u hip-hopu se misli kako se mora isto izgledati i imati isti stav. To je zapravo tužno.“ Članovi banda „Abel & Cain“ spremni su raditi na svom vizualnom identitetu, naučiti kako da jasno prenesu osjećaje svojih pjesama u mimiku i pokrete tijela. Osobito pjevač Chris nije zadovoljan svojom mimikom i nada se da će od Bettine dobiti korisne savijete: „Možeš se snimiti na video i ustanoviti da si dosadan i da ne prenosiš ono o čemu govori glazba koju sviraš. Bilo da je riječ o performanceu ili mimici ili pak sitnicama koje se tiču same svirke. Mi se nadamo da ćemo se usavršiti od četvorke do skoro petice. Kažem „skoro“, jer čista petica traži i vlastito iskustvo na pozornici.“

Rock koncert
Nije lako izaći pred tisuće obožavateljaFoto: dpa/PA

No, ni Bettini nije uvijek lako surađivati s glazbenicima. Ponekad, naime, rad na vlastitom performanceu nije njihova osobna želja, već na tome inzistiraju diskografske kuće. Zato njezino angažiranje ne izaziva uvijek oduševljenje među „učenicima“, priča Bettina: „Naravno, može se dogoditi da na početku netko glumi frajera, ali ja to brzo prokužim, a i takvo ponašanje se brzo mijenja. Moje je iskustvo da je sve više glazbenika koji jako teže onom iskrenom.“

Kad se male ruke slože
Kad se male ruke složeFoto: Volzana Anders

Publika očekuje dobar performance

Trud se isplati. Jer, kad na pozornici mimika glazbenika odgovara, jasna je i podjela uloga, a ponaša li se grupa u svakom trenutku pravilno, to je i publici od pomoći, smatra Bettina: „Publika nesvjesno očekuje jasnoću onoga što se zbiva na pozornici. Jer i ona želi biti dio svega. Jako pazim na nepotrebne pokrete. Primjerice, kada glazbenik u kratkoj stanci, u jednom mirnom trenutku, počne bezveze hodati po pozornici i pri tome još petlja po ovratniku. Time oduzima magiju čitavom trenutku, a publika to primjećuje. Znači, nije stvar samo u sviranju glazbe, već se treba „biti“ glazba.“

Nakon poduke, bend je spreman za pozornicu
Nakon poduke, bend je spreman za pozornicuFoto: DW

Na kraju zajedničkih napora, članovi banda još su jednom odsvirali samo za Bettinu, kako bi joj pokazali što su naučili. Ona je zadovoljna njihovom izvedbom, a i sastav je oduševljen „učiteljicom“. Kako pjevač Chris kaže: „ Bettina je jednostavno brižna osoba koja će ti prići i reći: „Hej, ti imaš to nešto u sebi, vidim kako zračiš, ali daj, skini tu masku i pokaži što možeš. Nemoj samo svirati muziku, nego ju i živi!“ A to je nešto što nam je vrlo dobro približila. Za ono što smo danas s njom naučili u protekla dva sata, na pozornici bi nam vjerojatno trebalo više od godinu dana.“

Autorica: Volžana Anders

Odg. urednica: Andrea Jung-Grimm