Ručak iz kontejnera za smeće

Slabi tračak svjetla iz baterijske lampe osvjetljava unutrašnjost sive kante za smeće. Falk Beyer s plastičnim rukavicama pretura po vrećama za smeće, probija se kroz prazne konzerve hrane za mačke i usahle bukete cvijeća i vadi jednu vrećicu s voćem. "Što imamo ovdje? - Mango. Voćke su samo na nekoliko mjesta malo mekše, uzet ćemo ih, izrezat ćemo ta mjesta i ostatak pojesti", objašnjava on što smjera sa svojom "plijenom". Pola je jedan u noći. Falk i Jule su se parikrali na praznom parkingu lanca trgovina Lidl u jednom predgrađu Magdeburga. To je prva postaje njihove standardne rute na kojoj traže namirnice koje u supermarketima bacaju u smeće.

Ušteda vremena i energije

"Ja 'kontejniram' prvenstveno iz političkih razloga", objašnjava 27-godišnji Falk svoje motive. On s jedne strane ne želi da se namirnice koje još vrijede jednostavno bacaju u smeće - tu logiku bacanja smatra apsurdnom. S druge pak strane, kaže, ne želi svoju energiju koju namjerava uložiti u pametnije stvari i angažiranje političke projekte trošiti na nadničarenje i svakakve poslove. Kontejneri mu tako donose znatnu uštedu vremena i energije, tvrdi on.

Po danu Falk radi u omladinskom uredu za zaštitu okoliša u Magdeburgu, organizira kampanje protiv genski manipulirane hrane i summita G-8, piše članke za ekološku novinu "Grünes Blatt" i traži sponzore za lokalne ekološke projekte. Svjesno se odlučio za život bez "normalnog" posla i cilj mu je izaći na kraj sa što je moguće manje novca. Prije dvije godine je počeo tražiti hranu u kontejnerima smeća i od tada tamo nalazi gotovo svu hranu koja mu treba.

Neugode nema

"Prve pute je i meni bilo malo neugodno - što ako me vide, što ako me netko napadne zbog toga što radim, bilo me malo i sram, ali to se sada skroz okrenulo", priča mladi Nijemac. Izgradio je, kaže, svijest o tome da ga se može vidjeti kao socijalnog autsajdera koji iz nužde kopa po kontejnerima, no to više ne vidi kao nešto negativno, već kao nešto pozitivno jer ga šiti od agresivnih reakcija ljudi.

Noćni lov na voće i povrće

Treća postaja na Falkovoj ruti. Do sada je lov bio prilično siromašan. Samo je uspio napuniti jednu plastičnu vrećicu s paprikom, rotkvicama i mangom. Sada će Jule i Falk oprobati sreću na parkiralištu druge trgovine. Brzo koračaju preko mračnom i praznog parkinga prema ulazu za dostavu robe. Automatski se pali svjetlo. Pored ulaza stoje deseci kutija s voćem i povrćem. Većina izgleda još svježe. Dobra lovina.

Falk često uspijeva u jednom noćnom pohodu pronaći hranu za više tjedana. U Magdeburgu još nema puno onih koji se bave istim "sportom". U drugim gradovima poput Berlina postoji već oštra konkurencija među "kontejnerašima". Hraniti se iz smeća je u nekim krugovima čak već "in". No, u supermarketima oko kojih "kontejneraši" operiraju nema baš razumijevanja za te akcije. Neki poslovođe trgovina čak prijete i fizičkom silom, a i policija im je nekoliko puta dolazila - no bez posljedica, jer je još uvijek sporno je li krađa smeća kažnjivo djelo.

Za više ciljeve...

Falk se ne boji. On ima pripremljene letke koje dijeli uzrujanim djelatnicima supermarketa i na kojima stoji da ga slobodno prijave policiji, ali i razlozi zbog kojega on to čini: rastrošnost i obijest dok na drugim krajevima svijeta ljudi umiru od gladi.

S automobilom do vrha napunjenim kartonskim kutijama s hranom, Falk i Jule vraćaju se kući. Veliki dio noćašnjeg "plijena" stoji već na meniju sljedećeg dana. Demonstrante protiv jednog odlagališta atomskog otpada u Morslebenu treba okrijepiti juhom.