Rusija: "Cijela zemlja sjedi u zatvoru"

Nešto između skladišta za staru odjeću i prašnjavog poreznog ureda - tako izgleda stan u moskovskom prizemlju u kojoj je smještena zaklada "Rusija sjedi". A djelatnici tog ureda se bave ni više ni manje nego ljudskim sudbinama. I to sudbinama ljudi iza rešetaka, nepravedno kažnjenih, poniženih i zlostavljanih.

Ovamo dolaze članovi njihovih obitelji, prijatelji, najmiliji. Jedni se bore za slobodu zatvorenika, drugi za smanjivanje njihove kazne. Neki bi bili sretni kada bi uopće dobili neki znak života svojih najdražih ili im nekako "doturili" nekoliko toplih komada odjeće u "zonu". "Zona", tako zovu u Rusiji mjesta u kojima se služi zatvorska kazna.

Nevini zatvorenici

"Cijela Rusija sjedi u zatvoru", konstatira Olga Romanova, direktorica zaklade i dabri duh poniženih i povrijeđenih. Romanova pripaljuje cigaretu, povlači dim i priča dalje: "Kad se u Rusiji misli na one iza rešetaka, čovjeku odmah padne na pamet ona uvriježena izreka: trećina ih sjedi iz krivog razloga, trećina bez razloga, a samo trećina je to stvarno zaslužila."

Mučenja u zloglasnoj kaznenoj koloniji Saratovu? Ili ograničeno pravo posjeta u ženskom logoru u Nižnjem Novgorodu? Olga Romanova se te slučajeve poznaje osobno. Oko nje sjedi nekoliko pravnika, neki od njih poput Artyoma Nikituškina bili su i sami u zatvoru. "Ja sam ovdje vjerojatno jedina koja još nije za nešto osuđena", primjećuje Olga Romanova s dozom crnog humora i dodaje: "iako bi se to u našem sistemu moglo brzo promijeniti."

Svaki četvrti muški stanovnik Rusije je, doznajemo u ovoj zakladi, već imao posla sa svijetom kriminala, i svaka osma građanka ove zemlje. Jedan od razloga što tako puno Rusa završava iza rešetaka je želja istražitelja za dobrim statistikama. "Ruski pravosudni sustav treba konkretne rezultate. Broj riješenih slučajeva mora porasti. I tako pravosudni organi i sudovi postaju lovci na statistike", objašnjava Nikituškin.

Njegov slučaj je, kaže, bio "naručen". On je, kaže, imao tvrtku koja je dobro poslovala i koja je onda otvorila apetit gradskoj upravi. Artyom je trebao dijeliti svoju zaradu, ali nije htio. "Oni koji sjede u zatvoru zbog financijskog kriminala naravno bude apetit i kod drugih. Oni moraju platiti svoj boravak u zatvoru. Zašto? Zato što si to oni, prema mišljenju pravosuđa, mogu priuštiti. Ucjenjuje ih se i stalno moraju plaćati."

Život u zatvoru - "pakao"

Među volonterima koji se angažiraju u zakladi "Rusija sjedi" je i Piotj Kurjinov. Ovaj čovjek u pedesetima brine se o "opetovanim počiniteljima" ili "stalnim mušterijama" u zatvorima. Mnogi od njih koji bivaju uvijek iznova osuđivani  su zapravo nevini, kaže on: "Oni su pogodne žrtve za svakog policajca. Jednom kriminalac, uvijek kriminalac!" On je pet puta morao u zatvor - samo jedom "zasluženo", tvrdi.

Pored pohlepe pravosudnih službenika, mnogi zatvorenici kritiziraju brutalnost zatvorske svakodnevicel. Piotr Kurjianov opisuje svoja iskustva na jugu Rusije kao pakao: "U kaznenom logoru Saratovu je vladao pravi sadizam. Kao u Hiterovim logorima. Kada sam došao tamo, slomili su me na najbrutalniji mogući način. Moje tijelo i moj duh su zlostavljani i ponižavani. Premlaćivan sam. Tako strašno da nisam mogao misliti ništ drugo nego: zašto? Zašto me tuku?"

"Gulag i dalje živi"

Kada Olga Romanova to sluša, u njoj raste bijes: "Ruski zatvori nisu tu da bi ljude učinili boljima, preodgojili ih i ponovno integrirali u društvo. Njihova jedina svrha je kazna. Kazna sa zakonski dozvoljenim metodama mučenja."

Čak je i predsjednik Vladimir Putin više puta priznao da ruski pravosudni sustav hitno treba reformu. "Gulag i dalje živi", kaže Piotr Kurjianov, "njegov duh se osjeća u cijeloj Rusiji."