170309 Literaturinstitut Leipzig

"Na jednoj cigareti s mojim liječnikom. Moj liječnik stanuje nekoliko katova iznad mene i većinom nema vatre. A onda kada cigareta gori, on se zavali u naslonjač i postavi mi opsežnu dijagnozu..."

S tim i drugim tekstovima Jörn Dege je prošlog proljeća primljen na Njemački institut za književnost u Leipzigu. Prethodno je završio studij matematike i filozofije. Prijatelji su mu govorili da zna pisati. I onda je ubacio svoje dokumente za natječaj u poštanski sandučić. Tražilo se 20 stranica teksta, svejedno kojeg žanra. Od 600 kandidata, koliko ih se u prosjeku svake godine prijavi na Institut za književnost, bude primljeno samo 20. Studij traje tri godine i nakon uspješno položenih ispita studenti dobivaju diplomu. Institut je smješten u jednoj vili u Leipzigu i postoji već 20 godina, još iz doba DDR-a. Trenutačno ovdje studira 50 budućih književnika.

"Diplomu si možete objesiti u WC-u"

Jörn Dege je jedan od njih. On kaže da još nije ništa objavio, pa čak ni javno čitao svoje uratke. "Ja sam samo piskarao i imao sam točno toliko tekstova koliko mi je bilo potrebno za natječaj", kaže ovaj pripadnik novog njemačkog literarnog naraštaja. U stvari, ovaj 26-godišnjak prije izgleda kao matematičar. Pomalo izgubljeno sjedi u svom stanu koji se u stvari sastoji od jedne jedine prostorije koja mu istodobno služi kao kuhinja, dnevna i spavaća soba. Tu je i njegov pisaći stol. On skoro svaki dan ide na predavanja iz Teorije pripovjedanja, Povijesti književnosti ili dobiva savjete od nekog "pravog" pisca. Njemu je jasno da pokušava nastaviti stopama nekih velikih njemačkih književnika.

Tako je bilo i s Claudiusom Nießenom, koji je prije mnogo godina studirao na Institutu, a danas je ovdje šef. Njegov je ured na prvom katu stare vile. On je danas u Njemačkoj prilično poznat. Osim što upravlja Institutom, djeluje i kao zastupnik drugih književnika, voditelj, izdavač. Claudius Nießen priča da mu je, kada je studirao na ovom istom Institutu, njegov profesor rekao: "Ovu diplomu možete si objesiti u WC-u." "U neku ruku je imao pravo. Jer, što želite kao umjetnik s diplomom? Kojem poslodavcu ju mislite pokazati? Jedino što ovdje možete dobiti je iskustvo. Mora vam biti jasno da nitko odavde ne izađe automatski kao književnik", kaže Claudius Nießen .

Nakladnici traže talente na Institutu

To je jasno i studentima. Zato je za njih posve normalno da usporedo studiraju na još jednom fakultetu ili negdje rade u nekim "običnim" zanimanjima. I dok Jörn Dege smatra da je ovaj studij velika šansa, ima i onih koji ne dijele njegovo mišljenje. Andreas Stichmann je na trećoj i posljednjoj godini studija. On više ne posjećuje seminare na fakultetu, nego sjedi kod kuće i piše. "Imam dojam da je utjecaj ovog Instituta potpuno precijenjen. Tamo se sjedi na seminaru i s 20 kolega razgovara o tekstu. No, to na tebe u stvari nema utjecaja, kao ni profesor", vjeruje Andreas Stichmann.

A što kažu nakladnici? Michael Faber, šef izdavačke kuće iz Leipziga Faber und Faber, objašnjava da nakladnici i lektori polako i sami odlaze na Institut u potrazi za novim talentima, jer se tamo proteklih godina pojavilo više mladih kvalitetnih autora. Dakle, za one koji se uspiju upisati na Institut za književnost šanse su povoljne - samo još moraju izdražati sve početne teškoće i svojim djelima pogoditi ukus vremena.

Autorica: Annegret Faber/Andrea Jung-Grimm

Odgovorna urednica: Snježana Kobešćak