S dječjim kolicima u muzeje

Kada je prije godinu dana postala majka, Jackie Delamatre se osjećala prilično sama. Stvari koje je do tada voljela raditi vrlo često više nisu bile moguće. Dijete, naravno, nije mogla ostaviti kod kuće, no s dječjim kolicima nije više mogla posjećivati mjesta i događaje kao prije. „Za ovu ciljnu grupu se društvo jednostavno premalo brine. U tom razdoblju sam došla na ideju muzejima i galerijama ponuditi specijalnu vrstu stručnog vođenja – naime za majke s malom djecom koja doista bez kolica ne mogu još nikud“, kaže Delamatre. Ideju je uspjela provesti u djelo i danas se njezini „stroller tours“ nude u svim većim muzejima u New Yorku, primjerice u muzeju Guggenheim.

„Majkama se tako pruža prilika da malo izađu, budu među ljudima, a djeca tako već od prvih dana dolaze u dodir s umjetnošću. Za to nikada zapravo nije prerano“, priča Jackie Delamatre i dodaje kako je odaziv već od prvih dana bio iznad svih očekivanja. „I ja se još jako dobro sjećam svog vremena kada sam postala majka. Sjećam se izolacije i samoće. Mislim da je lijepo majkama ponuditi ovakve sadržaje“, kaže Sharon Vatsky, voditeljica obrazovnog programa u muzeju Guggenheim u New Yorku.

Picasso posebno atraktivan i "podoban"

„No, o nekim pojedinostima ipak moramo voditi računa. Primjerice, posjet muzeju ne smije biti u vrijeme oko podneva kada mala djeca obično spavaju. Isto tako, u vrijeme kada su muzeji puni drugih posjetitelja, nije baš dobro kroz prostorije voditi kolone majki s dječjim kolicima“, kaže Delamatre. Isto tako, dodaje ona, pozornost treba obratiti i na sama umjetnička djela budući da djecu ne može zanimati baš sve. „Platna koja obilazimo u pravilu imaju jače kontraste i jake, intenzivne boje tako da ih i ona najmanja djeca mogu primijetiti i na njih reagirati. Skulpture izbjegavamo iako do sada još nikada nismo dobili nikakvu pritužbu od „sigurnjaka“, objašnjava ona.

Tijekom jedne ovakve ture, ona se služi i malim trikovima. Primjerice, preko iPad-a, prikazuje kratki film o Picassu što pozornost i onih najmanjih zadržava čak nekoliko minuta. Ona isto tako roditeljima, odnosno, majkama i očevima ili bakama i djedama dijeli papire na kojima se nalazi reprodukcija nekog starog majstora. “Kada onda stojimo ispred platna koje je napravio Picasso, zamolim majke da djeci pokažu papir i objasne im kako je ovo djelo Picassu služilo kao predložak. Djeca tada trebaju uočiti razlike”, kaže Delamatre. Neka djeca doista tada poslušno slušaju i trude se pronaći sličnosti i razlike. No, ima i onih koji papir jednostavno stave u usta… ”To je isto super! Dijete takoreći time stvara svoje vlastito umjetničko djelo”, kaže Jacke Delamatre.