SAD: zabavljene same sobom
Amerikanci su jedna novonastala nacija. Stanovnici SAD-a su došli i dolaze s raznih strana svijeta. Siromašni i bogati, prognani i oni koji traže svoju sreću, studenti i nepismeni. Ironija sudbine je da upravo Donald Trump, predsjednički kandidat njemačkog porijekla koga ankete trenutno vide kao najizglednijeg kandidata, traži da se zatvore granice za useljenike Latinoamerikance i muslimane.
Amerika je ideja. "Pred zakonom su svi isti", ponovio je nedavno šef američke diplomacije John Kerry. Iako je ta ideja privlačna, teorija i praksa se po ovom pitanju razilaze. Onaj tko ima dovoljno novca za lobiste i advokate - taj je u prednosti. Procesi se mogu otezati, zakoni interpretirati na razne načine, a parlamentarci su, posebno u SAD-u, ovisni od donacija - time se na njih može i utjecati. Praznih ruku će ostati onaj tko nema dovoljno novca.
Jedan od takvih je David Bates, koga sam sreo u Chicagu. On nije mogao platiti dobrog odvjetnika. Bio je osumnjičen za zločin, potom je bio uhićen, a policajci su ga tukli sve dok nije priznao. Jedanaest godina je nedužan sjedio u zatvoru, a potom je rehabilitiran. Nažalost, ovo nije usamljen slučaj.
Tajno bratstvo
Tijekom protekle 2015. više puta sam izvještavao iz Fergusona, Baltimora, New Yorka, Clevelanda ili Chicaga. Svuda sam vidio slične stvari: bijeli policajci pucaju na crnce i poslije svega prolaze nekažnjeno. Ono odista postoji: tajno savezništvo između ambicioznih tužitelja, korumpiranih političara, moćnih policijskih sindikata i počinitelja u uniformama.
Naravno da nema opravdanja za nasilne prosvjede. "A na koji način inače možemo skrenuti pozornost na rasizam i nasilje policije?", pitao me jedan mladi prosvjednik u Fergusonu. On je odrastao u dijelu grada u kojem žive gotovo isključivo Afroamerikanci. Škole su loše, ulice i trgovine zapuštene, jedva da ima posla. Bijelci u policijskim uniformama dijele kazne kako bi popravili stanje u gradskoj blagajni. "Ispod ruke" se lako može nabaviti oružje i droga. Ovdje je podjela društva na dvije klase zacementirana. ("Onaj tko tu ima, njemu će biti dano još, tko nema, uzet će mu se i to što ima", Evanđelje po Mateju, 25,29)
Nedostatak volje
Mnogi Amerikanci znaju da su službenici u javnim ustanovama slabo obrazovani i da zarađuju malo. Ipak, ne žele plaćati veći porez kako bi se to promijenilo. Većina Amerikanaca sluti: više oružja vodi i povećanju nasilja. Ipak, većina ih zagovara da građani i dalje smiju posjedovati oružje. Dakle, sve ostaje po starom.
Pri tome ima dovoljno novca da se uvede stroža kontrola prodaje oružja ili da se investira u obrazovanje Afroamerikanaca i Latinoamerikanaca. Jer, za razliku od Europske unije, američka privreda stabilno raste, vrijednost dionica i nekretnina također, a banke su jače nego ikada prije.
Ipak, nedostaje volje za reformama. Do promjene ("Change!)" koju je najavljivao predsjednik Obama nije došlo. Republikanci i demokrati se međusobno blokiraju u Kongresu, što ih ne sprječava da se žale zbog političke blokade.
Pogled pun stida
U svakom slučaju su jedinstveni u tome da se ne dozvoli dolazak izbjeglica iz Sirije u SAD - uz izgovor da bi se među izbjeglice mogli umiješati teroristi. U proteklih pet godina u SAD je stiglo 2234 državljana Sirije. Kada Amerikancima kažem da je Njemačka 2015. primila milijun izbjeglica, od stida spuste pogled. Pritom Njemačka ne snosi nikakvu odgovornost za međunarodno pravno nelegalan rat u Iraku, kao i za posljedice koje su iz toga proistekle. Za to su odgovorne SAD.