Saddam Hussein sve bliži vješanju
27. prosinca 2006
Ako predsjednik i njegovi zamjenici potpišu presudu vlada može odmah smaknuti Saddama, a najkasnije za 30 dana. Smrtna kazna izrečena mu je za samo jedan zločin, onaj kad je početkom osamdesetih godina dao smaknuti 148 šiita u mjestu Dudžailu u kojem je pokušan atentat na njega.
Ipak, ostaje upitno hoće li nad Saddamom biti izvršena smrtna kazna. Predsjednik Talabani, koji je Kurd, izjasnio se protiv smrtne kazne. Glasnogovornik bivše iračke prijelazne vlade Hamid al-Kifaey vidi čak mogućnost pomilovanja:
«Postoji vrlo mala, teoretska mogućnost da ga predsjednik pomiluje, onda presuda ne bi bila izvršena. Ali, ne vjerujem da će se predsjednik Talabani usuditi oprostiti Saddamu Husseinu.»
Većina Iračana želi vidjeti Saddama na vješalima. Stotine su ih se prijavile da budu dželati i to kako šiiti i Kurdi, tako i suniti koji su u vrijeme Saddama bili privilegirani u Iraku. Postoji mogućnosti da predsjednik smrtnu kaznu preinači u doživotnu robiju, ali to se smatra malo vjerojatnim. Premijer Nuri al-Maliki je nakon izricanja prve presude rekao kako želi da smrtna kazna bude izvršena do kraja ove godine.
Osobito Kurdi žele da se Saddamu sudi i za druge zločine. Jesenas je počeo proces protiv Saddama i članova njegove vlade za genocid nad Kurdima jer su 1987. i 1988. dali ubiti oko 100 tisuća pripadnika toga naroda.
Stručnjaci Ujedinjenih naroda za ljudska prava pozvali su iračku vladu da ne izvrši smtnu kaznu jer su po njihovom mišljenju pri suđenju učinjene brojne pogreške. I organizacija za zaštitu ljudskih prava Amnesty International smatra da proces nije bio fer. Slično je mišljenje izrazila i organizacija Human Rights Watch koja je također pozvala iračku vladu da ne smakne Saddama.
Američka je vlada nasuprot tomu pohvalila «hrabru odluku» iračkih sudaca označivši presudu «miljokazom» na putu Iraka prema pravnoj državi. Europljani se, međutim, većinom protive smrtnoj kazni. Talijanski ministar vanjskih poslova Massimo d' Alema smatra da bi se izvršenej smrtne kazne moglo loše odraziti na proces pomirenja u Iraku.