Saga o njemačkom atomskom bombarderu

Hala u Manchingu, nadomak Münchena, miriše na ulje. Na podu su crvene linije koje posjetitelji ne smiju prijeći, iza njih smiju samo mehaničari. Ovdje se istovremeno popravlja po dvadeset njemačkih vojnih zrakoplova tipa Tornado. Održava ih Airbus.

„Svaki Tornado je ovdje u prosjeku 350 dana", kaže nam Katharina Semmler-Schuler, šefica odjela koje održava ove zrakoplove Bundeswehra. Ona priznaje da popravak znači snaći se i prebaciti dio s jednog zrakoplova na drugi. Jer, često nema novih rezervnih dijelova za letjelice starije proizvodnje. No unatoč tome, kako proizlazi iz jednog povjerljivog dokumenta njemačkog Ministarstva obrane, održavanje je skupo: troškovi su za prošlu godinu iznosili oko 600 milijuna eura.

Tornado je skoro pa oldtajmer. Osamdesetih je bio čudo tehnike, ali je danas od nekadašnjih 350 komada koji su letjeli u bojama Bundeswehra ostalo još samo 85 letjelica. No njemačka vojska mora barem do 2025. godine zadržati u upotrebi što više Tornada. Jer ovo je jedini zrakoplov njemačke vojske koji može nositi i ispaliti američke nuklearne bombe smještene u Njemačkoj.

Naime, Berlin u okviru NATO-a ima obvezu održavati avione sposobne za atomske udare – baš kao i Italija, Belgija i Nizozemska, na čijim se teritorijima također nalaze neke od američkih nuklearnih bombi.Taktika takozvanog „nuklearnog odvraćanja" je važna za NATO, i zato svaka od ovih zemalja u slučaju nužde mora imati letjelice i pilote sposobne za atomski napad. Svake godine Sjevernoatlantski savez održava odgovarajuće vojne vježbe.

Javna je tajna da se američke nuklearne bombe nalaze u vojarni Büchel na jugoistoku Njemačke. Navodno ih ima između 15 i 20. Međutim, njemačka Vlada nikada nije javno priznala postojanje tih bombi – to je državna tajna.

„Hitno je"

Nevolja za Berlin je to što još nije ni naručen novi model zrakoplova koji može nositi atomske bombe. Pri tome bi proizvodnja nasljednika Tornada mogla potrajati godinama. Tajna je informacija koliko još njemačkih zrakoplova uopće može u akcije, ali je jedan vojni pilot rekao za DW da od 45 aviona u njegovoj grupi uglavnom može letjeti između osam i 12 njih. „Voljeli bismo imati zrakoplov koji stvarno funkcionira", kaže on. „Hitno je."

No izgleda da Vladi u Berlinu nije toliko hitno. Već dvije godine Ministarstvo obrane ne donosi odluku. Navodno se dvoume između dva modela koja bi mogla naslijediti Tornado: jedan je američki F/A-18 u proizvodnji Boeinga, a drugi Airbusov Eurofighter Typhoon. Bundeswehr već ima 138 Eurofightera, ali ne takvih koji mogu nositi atomske bombe.

Eurofighter je zajednički proizvod nekoliko europskih zemalja, među njima i Njemačke. Montira se baš tamo gdje se održavaju i avioni tipa Tornado. „Mislio sam da je riječ o lošem vicu", prisjeća se mehaničar Tobias Weber trenutka kad je čuo da će njemačka vojska možda kupiti američke avione. Zašto bi to radili kada na raspolaganju imaju europski, takoreći domaći model?

Njemačka namjera nailazi i na nerazumijevanje Pariza. Francuzima je jako stalo do razvoja novog modela zajedno s Njemačkom. Taj model, poznat pod akronimom FCAS (Future Combat Air System), trebalo bi se moći povezati s bespilotnim letjelicama i drugim sustavima. Tehnologija bi se najprije trebala razvijati i testirati na Eurofighterima. Tek su pod velikim pritiskom Francuske u Berlinu odustali od nabavke bombardera F-35 koji proizvodi američka kompanija Lockheed Martin.

Teško je svima ugoditi

„Dozvolili smo da nas Francuzi ucijene", kaže nam jedan demokršćanski zastupnik u  Bundestagu koji je želio ostati anoniman. On smatra, baš kao i njemački generali, da je F-35 bio najbolji izbor jer već ima američki certifikat kao atomski bombarder. Njemačka se tako još mora snalaziti sa starim Tornadima. „Drugi imaju moderni autobus, a mi poštansku kočiju", dodaje ljutito ovaj političar.

Kako se čuje, glavni razlog što se ipak razmišlja o američkom F/A-18 – koji je ipak skromniji i jeftiniji model od F-35 – je to što ta letjelica ima mogućnost uočavanja i napada na neprijateljske radarske sustave. Eurofighter još nije dovoljno razvijen za tako nešto. Također se vjeruje da će Amerikanci lakše dati atomsku licencu svom domaćem zrakoplovu.

Predsjednica vladajućeg CDU-a i ministrica obrane Annegret Kramp-Karrenbauer trebala bi idućih tjedana priopćiti odluku tešku deset milijardi eura. Poznavatelji prilika kažu da je moguć kompromis: bit će kupljeno 40 F/A-18 kao atomskog bombardera i 40 Eurofightera za druge zadatke.

Ali ni to nije sigurno. Jer, koalicijski partner Socijaldemokratska stranka Njemačke ima nove čelnike koji su jako kritični prema činjenici da Njemačka skladišti američke atomske bombe i ima obvezu upotrijebiti ih u slučaju nužde. Moguće je da će se socijaldemokrati usprotiviti nabavi novih zrakoplova.

A nije isključeno, kažu neki insajderi, da se sve otegne do sljedećih izbora 2021. godine. Onda bi starudije od Tornada možda morale služiti sve do 2030. godine. U tom slučaju bi samo njihovo održavanje progutalo trinaest milijardi eura – skuplje od kompletno nove flote.