1. Idi na sadržaj
  2. Idi na glavnu navigaciju
  3. Idi na ostale ponude DW-a

Samostan mjesto za godišnji odmor

Caroline Michels22. studenoga 2007

Zbog financijskih poteškoća jedan je samostan u Njemačkoj pretvoren u moderan hotel. Sestre i dalje žive skromno dok gosti uživaju u moderno opremljenim sobama i salonima za njegu tijela. Uloženo je 13 milijuna eura.

https://p.dw.com/p/CRbp
Dominikanski samostan ArenbergFoto: katholisch.de

„Ora et labora“ – „Moli i radi“ geslo je benediktinskog reda koje je trebalo podsjećati da nije dovoljno samo moliti da bi se došlo do Boga. U Njemačkoj ima 116 muških i 335 ženskih redova, a redovnice i redovnici doista nisu lijeni. Mnogi rade u bolnicama, školama, dječjim vrtićima i drugim socijalnim ustanovama. Budući da skromno žive i ograničavaju se samo na najnužnije, njihova plaća pripada redu. Ali, i redovničke zajednice imaju financijskih poteškoća. U Njemačkoj ima oko 3000 samostana. Neki imaju bogate sponzore, neki velike posjede koje iznajmljuju, pa im je to dovoljno za život. Ali, neki moraju smisliti druge izvore financiranja. Tako je primjerice bilo sa Samostanom dominikanki u Arenbergu kod Koblenza.

Svjetovno uživanje u crkvenim prostorima

Koncept koji su smislile časne sestre u Arenbergu jest: svjetovno uživanje u crkvenim prostorima. Taj je projekt naišao na oštru kritiku, kako kod crkvenih nadređenih, tako i kod mnogih vjernika. Jer, u dominikanskom samostanu može se provesti odmor a da se ni ne misli na Boga. Časne sestre se pravdaju da je njihov red socijalno-karitativni te da je njihova zadaća, pobrinuti se da drugim ljudima bude bolje:

„Za nas je „wellness“ više od običnog tjelesnog užitka. Mi želimo da se ljudi odmore – i to potpuno. Radi se o tomu da mogu učiniti nešto za sovje tijelo, ali i za svoju dušu, dakle tražiti i naći i svoju duhovnost.“

Postupna modernizacija

Sestra Josefa već 27 godina živi u Dominikanskom samostanu u Arenbergu. Kad je ona došla ovdje je postojao internat, srednja zanatska škola i sanatorij za rehabilitaciju. Ali, samostan je dospio u financijske poteškoće i sestre su odlučile otvoriti se. U prvoj fazi su sve sobe za posjetitelje opremljene tuševima, onda je stare bazene zamijenio moderan „centar vitalnosti“. Pored masaža i rehabilitacijskih vježbi u hladnoj i toploj vodi, koje je ranije nudio sanatorij, uvedene su aroma-masaže, teretana i najmodernije kupke:

„Ovo je kristalna kada. Tu se glazba izravno preko ruba kade i vode prenosi na tijelo. Uz to se u vodu stavljaju posebni dodaci – to je kupka za apsolutno opuštanje.“

Iz gradova na odmor u samostan

Inače, samostan u Arenbergu nema puno zajedničkoga s Centrima za masažu i wellness koji se posvuda grade. Jer, centar vitalnosti zadržao je svoj pomalo sterilni izgled sanatorija. 80 vanjskih suradnika dijele posao s 10 sestara, koje su još dovoljno mlade da rade na tom području. Ostalih 55 sestara su već odavno u mirovini. Povremeno ih se može vidjeti kako popodne sjede u vrtu i razgovaraju. Ali, tko doista ovdje provodi godišnji odmor? Primjerice ljudi u životnoj krizi, kojima je osobito stalo do dušobrižničke ponude. Ili stanovnici gradova koji traže bijeg od gradske vreve. Kao i umirovljenici koji svoje ljetne praznike provode dobro opskrbljeni i uz dobru liječničku skrb:

„U sedam sati sam bosa išla po livadi. Uz nas je bio i terapeut, tu se sastaju svi koji to žele činiti u sedam sati – ja više ne mogu raditi gimnastiku, ali drugi još trče kroz park.“

Molitva po volji

Tko želi može nakon toga ići na Misu. To je ponuda koju koristi iznenađujuće puno ljudi, iako većina gostiju tvrde da nisu religiozni.

“Ja idem u crkvu, pogledam to, sudjelujem, iako nisam krštena, ali to me zanima, i sviđa mi se.“

Tako nova ponuda u sklopu samostana ima pozitivan učinak i za crkvu. Jer, u Njemačkoj sve manje ljudi ide na Misu. Ali, tko želi spavati do 11 može i to, nakon toga može igrati minigolf, šetati ili se baviti drugim aktivnostima:

„Gosti imaju izbor. Nema ništa što moraju i ništa što ne smiju. Tako nekako …(smije se)“

Umirovljenička solidarnost

Boravak u samostanu nije, međutim, baš jeftin. Noćenje u moderno opremljenoj sobi, u koju se može doći i invalidskim kolicima, stoji 80 do 100 eura.

“Kakve izdatke ima starija osoba. Osim apoteke nitko od mene ne traži novac.“

Tako ova 85-godišnja umirovljenica financira mirovinu otprilike isto stare časne sestre s kojom tako rado sjedi u parku. Na obostrano zadovoljstvo:

“Ja ću zacijelo, ako Bog da, svake godine dolaziti ovamo.“