Na tragu terora u Saudijskoj Arabiji
3. kolovoza 2011
Svježe izabrani američki predsjednik Barack Obama u lipnju 2009. prilikom svog prvog posjeta Saudijskoj Arabiji nije štedio pohvale na račun saudijske kraljevske obitelji. „SAD i Saudijska Arabija nisu samo gospodarski nego i strateški partneri“, rekao je tada u Rijadu američki predsjednik. U demonstrativno prijateljskom tonu Obama je hvalio „mudrost i susretljivost“ ostarjelog saudijskog kralja Abdulaha.
No ako je vjerovati tajnim dokumentima koje je 2010. objavio portal Wikileaks na svojim stranicama, nekoliko mjeseci nakon Obaminog posjeta Rijadu američka ministrica vanjskih poslova Hillary Clinton iznijela je sasvim suprotnu, manje pozitivnu, procjenu saudijskih vladara. „Vječiti je izazov pokušavati saudijske vlasti uvjeriti u to da je financiranje međunarodnog terorizma iz saudijskih izvora ozbiljan problem kojemu bi trebalo posvetiti više pažnje“, napisala je tada Clinton u jednoj internoj poruci. Vrhunac kritike saudijskih vlasti sadržan je u zaključku: „Novac iz Saudijske Arabije je najvažniji financijski izvor terorizma sa sunitskom pozadinom.“
Saveznik s dvostrukim licem
Kontradiktornost izjava predsjednika Obame i njegove ministrice vanjskih poslova je u dobroj mjeri znakovita za komplicirane odnose Washingtona i Rijada. Saudijska Arabija je ne samo najvažniji dobavljač nafte za SAD nego Amerikanci Rijad cijene i kao presudnu protutežu Iranu u regiji te kao silu koja se uvijek iznova trudi smiriti tenzije na Bliskom istoku. No istodobno Saudijska Arabija utjelovljuje sve ono što Washington, kad su drugi dijelovi svijeta u pitanju, žestoko kritizira: povrede ljudskih prava, nedostatak vjerskih sloboda, cenzura medija, neravnopravnost žena. Većina ovih elemenata proizlazi iz samog društvenog i političkog uređenja u Saudijskoj Arabiji koje se zasniva na vahabizmu, jednom od najkonzervativnijih smjerova unutar islama. Mnoge promatrače stoga nije nimalo začudila činjenica da su većina izvršitelja atentata u SAD-u 11. rujna 2001. bili upravo Saudijci. Kralj Abdulah doduše pokušava posljednjih godina oprezno provoditi društvene reforme no između vahabizma i idelogije Al Kaide još uvijek postoje mnoge dodirne točke. Guido Steinberg, stručnjak za pitanje terorizma i islamizma pri zakladi Znanost i politika (SWP) iz Berlina smatra da se sve više mladih Saudijaca priklanja ekstremističkim strujama i to na osnovu onog što su naučili na državnim školama i fakultetima. „Državno vodstvo u Rijadu jednostavno ignorira ovu usku ideološku povezanost između saudijske državne filozofije i ideologije Al Kaide“, smatra Steinberg.
Kovčezi puni novca
Saudijskim vlastima međutim najteže padaju međunarodne osude financiranja terorizma. Dosada doduše nije dokazano da najveći broj donacija na račuin Al Kaide dolazi iz Saudijske Arabije ili država smještenih oko Perzijskog zaljeva. No za mnoge stručnjake, poput analitičara hamburškog tjednika „Der Spiegel“ Yassina Musharbasha, je više nego izvjesno da kuriri s kovčezima punim novca redovito prometuju između Saudijske Arabije i tabora za izobrazbu terorista u Afganistanu i Pakistanu.
No Mušarbaš smatra da za to ne treba direktno okrivljavati vlastodršce u Rijadu. „Radi se o nepreglednoj mreži humanitarnih organizacija koje se često zloupotrebljava za financiranje terorizma bez da je vodstvo tih organizacija toga svjesno“, kaže Spiegelov stručnjak. No isto tako se treba uzeti u obzir i pretpostavka da u vlastima ima mnogih koji „zatvaraju jedno oko“ prilikom kontrole financijskih tokova. Kako smatra Guido Steinberg, nemogućnosti temeljitije kontrole tih tokova pridonosi i struktura saudijskog društva koje dobrim dijelom počiva na stranim radnicima. „Ako uzmemo u obzir količinu putnika koji svakodnevno prometuju između Saudijske Arabije i Pakistana tada moramo doći do zaključka da je gotovo nemoguće kontrolirati te tokove“, zaključuje Steinberg.
Saudijska tradicija financiranja militantnih grupacija potječe iz 80-tih godina prošlog stoljeća kada su mnogi bogati Arapi velikodušno financirali borbu tzv. mudžahedina protiv sovjetskih okupatora u Afganistanu. Pritom je Osama bin Laden odigrao presudnu ulogu prije nego što je u 90-tima definitivno raskinuo veze sa saudijskim vlastodršcima. U to vrijeme, kako kaže Steinberg, je međutim i saudijska kraljevska obitelj otvoreno podržavala mudžahedine. No stvar se promijenila nakon napada na SAD 11. rujna 2001. nakon čega su mnoge poludržavne institucije, poput zaklade „Al Haramein“ za koju se znalo da „barem indirektno“ financira terorističke skupine, zatvorene. Promjeni načina razmišljanja nije pridonio samo pritisak od strane Washingtona nego i činjenica da je i sama Saudijska Arabija od 2003. postala ciljem terorističkih napada Al Kaide. Danas, kako kaže Steinberg, se „ne može dokazati“ čak ni pasivno financiranje terorizma od strane državnih struktura. Službena politika je postala „nedvosmislenija“. No problem i dalje ostaju manjkavi mehanizmi kontrole financijskih tokova.
Financiranje terorizma i iz Europe
No novac kojim financira svoje napade Al Kaida ne dobiva samo od bogatih žitelja zemalja smještenih oko Perzijskog zaljeva. Uz pomoć interneta i dobro organiziranih mreža, Al Kaida, kako smatra Yassin Musharbash, sakuplja novac i od svojih simpatizera u Europi. Novac dolazi i iz zemalja Magreba. Tamo je čak zabilježena i praksa po kojoj novac za finaciranje Al Kaide dolazi iz otkupnine koja se plaća za otete strance.
Autor: Kalid El Kaouitit (N. Kreizer)
Odg. ur.: A. Jung-Grimm