"Seks i pop-glazba je sve što mladi vole"

Na programu su se našli uglavnom mladi, «friški» filmovi. Ove je godine velika tema bila omladina i njihova potraga za vlastitim identitetom. Filmovi iz Španjolske, Japana, Južne Koreje i nekih drugih zemalja omogućili su pogled u svijet osjećaja mlade generacije.

18-godišnji Miguelito napušta bolnicu s izdanjem Danteove «Božanstvene komedije»...u bolnici mu je odstranjen bubreg ali je tamo shvatio kako želi postati pisac. No njegov otac želi da ga on naslijedi u vođenju trgovine željezom. Hollywoodski glumac Antonio Banderas priča tu priču mladog sanjara s juga Španjolske: «Tada sanjaranje nije bilo baš pametno. Pogotovo ne za vlastitu obitelj. Sjećam se kako sam kod kuće rekao da želim postati glumac. Ozbiljno vam kažem da me je moj otac tada želio ubiti.» «Ljetna kiša», tako se zove drugi uradak režisera Banderasa, u kojem se on koristeći nostalgične tonove, jake i svijetle boje, žuto i crveno, sjeća svoga djetinjstva u Andaluziji...naprimjer šašavog plesa s prijateljima na kiši.

Da se tema mladeži koja želi pobjeći iz strogo definiranih struktura itekako može zanimljivo inscenirati dokazuje i film «Raspust» Thomasa Arslana koji prikazuje konfrontacije četiri generacije jedne obitelji u idiličnoj atmosferi godišnjeg odmora. U japanskom filmu «Bushi No Ichibun» jedan mladi samuraj želi napustiti dosadnu svakodnevicu na dvoru jednoga kneza. Režiser Yoji Yamada prihvatio se njime teme «izvršavanja obveza» i «samopouzdanja». Jyong Lee na drugoj strani krši sve granice: sekcija «Panorama» je posvećena uzbudljivim, novim i nekonvencionalnim filmovima i režiser iz Južne Koreje kao da je rođen za nju: u njegovom filmu «Dasepo Sonyo», ekranizaciji jednog stripa, radi se ponajprije o seksu i pop-glazbi.

Seks i pop-glazba je sve što zanima učenike škole Dasepo u Seulu, oni ne znaju ništa o kulturi i tradicije svoje zemlje i bore se protiv strogog direktora škole koji od njih svim silama želi načiniti marljive, bezgrešne ljude. Režiser Jyong Lee: «U Koreji sve mora imati neki smisao. To me živcira i ovim sam filmom želio sve izmiješati, i koncepte i ideologije. Mi moramo malo drugačije gledati na svijet. Inače je on dosadan.»

Lee zato kritizira «ustajalost» koja karakterizira generaciju roditelja ali on kritizira i materijalizam mladih. «Dasepo Sonyo» je jedan od ukupno šest južnokorejskih filmova na Berlinalu i jednoznačno je najskurilnije djelo u sekciji «Panorama». Ako ne vjerujete povjerovat ćete najkasnije kada film vidite: u jednoj sceni debeljuškasti učenik Big Razor Sis u ženskoj školskoj uniformi pleše na pozornici jednog noćnog kluba... to je doista emancipacija mladih na jedan stvarno, stvarno šašav način.