Seljačka buna na bavarski način

Na plavom nebu samo nekoliko oblačića. Zelene doline i livade, jedan seljak za kožnatim šeširom tjera stado svinja. Scena kao iz nekog idiličnog filma, no usred smo priče o seljačkoj buni: „Da budem iskren, nikad nismo bili ničiji, mi seljaci iz Hohenlohea smo uvijek voljeli slobodu“ kaže Rudolf Bühler dok doziva svoje svinje. A sa njima je sve i počelo. „Mohrenköpfle“ – tako se zove ova južnonjemačka rasa svinja za koju se do prije nedugo vremena mislilo da je izumrla. No, Rudolf Bühler se potrudio da do toga ipak ne dođe.

Iz Bavarske preko Afrike i Azije - u Bavarsku

To je bilo prije 20 godina kada se je ovaj poljoprivrednik sa završenim studijem vratio iz daleke Afrike na svoje obiteljsko imanje koje u međuvremenu vodi u 13. generaciji. U Africi, ali i u Aziji i na Bliskom istoku Bühler je pomagao lokalnom stanovništvu u razvoju, a danas je njegov rodni kraj poznat po neobičnoj svinjskoj rasi – „Mohrenköpfle“: „Meni je bilo premalo obrađivati samo svoje dobro. Htio sam prenijeti svoje znanje za opći razvoj ovog kraja, to je i moja odgovornost. Znate, vidio sam puno toga na svijetu, ne bih mogao šutjeti o nekim stvarima“, kaže Bühler i dodaje kako je mesna industrija dugo vremena potiskivala raznolikost svinjskih rasa. Pored tog problema, danas smo, tvrdi Bühler, suočeni i sa genetskom tehnologijom i tu je prije svega potrebno povezati neke krugove na svijetu, koji bi se suprotstavili diktatu agronomskih koncerna.

Ne genetski modificiranoj hrani!

Njima, agronimskim divovima, Bühler je najavio žestoki okršaj: već 1998 je osnovao poljoprivrednu zadrugu. Od početnih sedam sudionika ta zadruga ja narasla na 1000 članova, od kojih 200 proizvodi prehrambene proizvode posve na biološki način. Prvi korak u njihovoj borbi je bila crno-bijela svinja „Mohrenköpfle“, a 2003. otišli su i korak dalje: „Dozvolili smo si prozvati ovu regiju slobodnu od genetski modificiranih proizvoda. Sakupljanja potpisa ne dovodi do rezultata, morate odgovornima pokazati otpor. Oni koji misle da moraju proizvoditi genetsko modificirane proizvode neka to jasno kažu. Mi želimo biti čisti što se toga tiče i ne želimo upropastiti naš život.“ Ratoborni Bühler ne samo da je ishodio da se u toj regiji ne smije koristiti nikakvo genetski modificirano sjeme, već i hrana za životinje mora biti bez genetskih dodataka. No, i pored svega toga, vrlo je uspješan u proizvodnji hrane. Zadruga koju je osnovao ima godišnju obrnu oko 80 milijuna eura. Ipak, zbog svoje hrabre ali i neobične uloge prozvali su ga "don Kihotom", i glupanom i pionirom, ali takvih, ističe Bühler, u njegovom Wolpertshausenu ima mnogo.

Model i za druge

Ovo maleno selo u Bavarskoj se u međuvremenu smatra jednim od najnaprednijih što se tiče proizvodnje hrane. Opisuje se u školskim knjigama, postoji suradnja sa bio-farmama u Indiji i Kanadi, a Sveučilište u Freiburgu je započelo sa znanstvenim projektom ne bi li istražilo socijalno-ekonomske posljedice ovog uzornog modela. A i za daljnju promociju malenog mjesta se pobrinuo – opet Bühler. U Wolportshausenu je osnovao glazbeni festival protiv genetske tehnologije sa imenom „Rock for Nature“. Rado su se odazvala i velika imena njemačke i međunarodne rock-scene, Nena, Scorpionsi i Joe Cocker. A odakle je stigla struja za ozvučenje festivala? Pogađate – naravno od biološke plinske elektrane koja je također u posjedu udruge buntovnika iz Wolpertshausena.